Novi List - kratka povijest
Riječke dnevne novine čija je današnja politička orijentacija - lijevi centar, a nekadašnja, supilovska - pravaška, izlaze svakoga dana osim blagdanom u Rijeci i distribuiraju se po cijeloj Hrvatskoj. Sva izdanja "Novoga lista" tiskaju se u istoimenoj tiskari u sadašnjoj zgradi u Zvonimirovoj ulici u Rijeci. Novi list je najstarija hrvatska novina (iako i tu ima nedoumica). Izlazi na području Rijeke i najznačajniji je regionalni list. List obuhvaća lokalne, regionalne, nacionalne i svjetske teme, politiku, gospodarstvo, kulturu, sport i drugo. Stalni prilozi su: "Mediteran" (kultura), "Viktorija" (sport), "Auto moto yacht", "Otočni Novi list", "Primorski Novi list", "Goranski Novi list", "Liburnijski Novi list", "Lički list", "Kvarner info" i drugi. Dnevnik ima svoje internetsko izdanje.
Poznat je po održavanju neovisne linije tijekom 1990-ih, u vrijeme kada je hrvatskom politikom dominirao Franjo Tuđman i držao veliku većinu dnevnih novina pod svojom kontrolom — i po svojim visokokvalitetnim komentarima koji igraju ključnu ulogu u političkim, gospodarskim i kulturnim raspravama u Hrvatskoj.
Začetak mu je bio list "Hrvatska sloga" (jedan od pokretača je bio Gjuro Ružić), koji je na Sušaku izlazio od 1898. do 1899. Potkraj 1899. urednikom je postao mladi Frano Supilo, koji je do tada u Dubrovniku uređivao "Crvenu Hrvatsku".
02. Sječnja 1900. godine tiskan je prvi broj novine pod nazivom "Novi list", čiji je utemeljitelj i glavni urednik bio Frano Supilo. "Novi List" postaje najtraženija tiskovina u Rijeci tog doba. List je bio neovisan i izrazito 
hrvatski opredijeljen. Tiskao se na Sušaku u Kraljetinoj tiskari, na adresi Strossmayerova 5, kao sredstvo borbe Hrvata protiv mađarizacije i talijanizacije, a time i daljnjeg odnarođivanja susjedne Rijeke. U uvodniku prvog broja Supilo kaže:
"Program Novog Lista bit će i ostati hrvatski program na načelima stranke prava. Sa onu stranu Sušačkog mosta nalazi se zjenica oka našeg. Novi list će poći ususret svojoj dužnosti"
1. Ožujka iste godine uprava je preseljena u Rijeku na adresu Piazza Urmeny br.6. Od tada pa sve do kraja svog izlaženja list se tiska u "Riječkoj Dioničkoj Tiskari" na istoj adresi.
Treba imati na umu da je na temelju ugovora sa vlasnicima "Riječke dioničarske tiskare" Supilo bio apsolutni gospodar "Novog Lista" i da je pisao što je htio i kako je htio. Grupe riječkih i sušačkih Hrvata koji su osnovali tiskaru nisu imale nikakvog utjecaja na sadržaj lista.
Supilo je Rijeku izabrao iz taktičkih razloga. U to je vrijeme u Hrvatskoj (pa tako i na Sušaku) na vlasti bio zloglasni ban Károly Khuen-Héderváry de Hédervár (Bad Gräfenberg, Češka, 23. Svibnja 1849. - Budimpešta, 16. Veljače 1918.), i ono što se u Hrvatskoj nije moglo ni šapatom reći, u Rijeci, kao Corpus Separatumu, se je moglo i štampati bez straha od političkog progona radi liberalnijih mađarskih zakona o tisku.
Godine 1904. postigao je najveću nakladu u Hrvatskoj, počeo izlaziti nedjeljom i na dane blagdana, prestao ovisiti o inozemnim glasilima i pomaknuo vrijeme izlaska na jutarnje sate, čime je u primorskim krajevima slomio premoć tršćanskog dnevnika "Il Piccolo".
Distribuirao se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu, Beču i Budimpešti.
Zbog tekstova objavljivanih u listu, a zabranjenih na teritoriju Austrije, Antiaustrougarske politike i sve većeg utjecaja "Novoga lista" u Hrvatskoj, Austrijska ga vlada 1907. pokušava financijski uništi pa zabranjuje rasparčavanje "Novog Lista" na Sušaku i ostatku austrijsog teritorija. Da bi to izbjegao, Supilo 19. Lipnja 1907. gasi "Novi list" i istoga dana i u istoj štampariji počinje izlaziti "Riečki Novi List".
Kasniji pokušaji tiskanja dnevnika s imenom "Novi list" ("Primorski Novi list", 1923–24., i "Sušački Novi list", 1924–32) nisu uspjeli ponoviti domete što ih je Supilov list dostignuo u novinarskom, političkom i kulturnom smislu.
|
Nakon sarajevskog atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. Supilo polako počinje gasiti "Riečki Novi List", a od tada list samo vegetira. Nakon početka prvog svijetskog rata Supilo odlazi u inozemstvo i gasi novinu. Njegov posljednji broj, cenzuriran ratnom cenzurom, izašao je 19. prosinca 1915. Prije rata naknada je bila 11.000 primjeraka, a nakon početka rata naknada je pala na samo 5.000.
Nikola Polić, nakon prestanka talijanske okupacije Sušaka u ožujku 1923. godine, pokreće "Primorski Novi list", nastavljajući tradiciju Supilovih novina, što je na neki način omogućilo kontinuitet "Novom listu" i riječkom novinarstvu uopće. No već mu je godinu dana kasnije zabranjen rad. Iste godine osvanuo je "Novi list", no nakon prvog broja i on je zabranjen.
Od 1925. izlazi "Sušački Novi list" koji astavlja tradiciju kultnog Supilovog "Novog lista", ali s prekidima do 1932. godine.
1947., počeo je izlaziti "Riječki list". Naime, te godine Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje i Oblasni komitet KPH za Istru, sa sjedištem u Labinu, odlučiuju da se u novom okruženju i u upravo formiranom jedinstvenom gradu, kada je poslije pariškog mirovnog ugovora i formalno završio Drugi svjetski rat, ukine "Primorski vjesnik", da "Glas Istre" postane tjednik sa sjedištem u Puli i da 1. ožujka 1947. godine u Rijeci započne izdavanje i tiskanje dnevnog lista "Riječki list". Prvi broj je nosio datum 2. ožujka. List je praktički zamijenio ratno-poratna glasila narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) "Primorski vjesnik" i "Glas Istre". Službeno, list je bio glasilo Narodne fronte za Hrvatsko primorje, Istru i Gorski kotar, potom Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Istre.
Iz "Riječke dioničarske tiskare" prenijeti su strojevi i tiskarska oprema na Sušak da nastave Supilovim koracima. Redakcija je bila na
|
Togliattijevu trgu, današnjem Jadranskom trgu, iznad kavane "Zora".
U početku je list izlazio u 12 sati sa sutrašnjim datumom. To se nije pokazalo najboljim. Moglo se do kraja dana bilo što dogoditi, a to biste u novini mogli pročitati tek sutra poslijepodne. Iz tog se razloga 18. svibnja 1963. godine prelazi na jutarnje izlaženje.
Cijena prvog broja "Riečkog lista" bila je 2 dinara ili 7 lira. Imao je četiri stranice velikog formata (41x59 cm), a tiskan je u prostorijama "Narodne štamparije" u Barčićevoj ulici.
Prvih godina tekstovi se nisu potpisivali punim imenom i prezimenom, ili se to činilo jako rijetko. Umjesto toga navodili su se inicijali ili samo jedno malo slovo kao znak autora, jer se smatralo da je informacija važnija od autora. No, potpisivani su tekstovi vanjskih suradnika, među kojima su već prvih godina bili i pripadnici kreme tadašnjeg intelektualnog života Hrvatske Zvane Črnja, koji je prvi skrenuo pažnju na poveznicu Supila i "Novog lista", Drago Gervais, Ivan Matetić Ronjgov, Viktor Car Emin i Antun Barac.
Milan Slani, je 1953. postavljen za direktora i glavnog urednika "Novog Lista". Bio je inicijator mnogih ključnih promjena vezanih za riječku novinsko-izdavačku kuću: od promjene imena "Riječkog lista" i stvaranja objedinjenog NIŠP-a "Novi list", do izgradnje "Kuće štampe" i pogona štamparije. Pedesetih i šezdesetih godina vodio je cjelokupni program tehnološke obnove i razvoja "Novog lista". Ideja Milana Slanog da se napravi moderna zgrada u kojoj će se smjestiti sve što "Novom listu" treba bila je od dalekosežnog značaja. Do
|
tada je naime "Novi list" radio na desetak različitih lokacija po gradu gdje su bile smještene različite službe, što je jako kompliciralo izradu novine. da se napravi moderna zgrada u kojoj će se smjestiti sve što "Novom listu" treba. Naručio je i izradu biste Frana Supila.
Slani je donio, zajedno sa svojim suradnicima 16. travnja 1954. i odluku da se "Riječki list" preimenuje u "Novi list".
U razdoblju kad je "Glas Istre" objavljivan u tjednom ritmu (1952.-69.) "Novi list" je bio čitan i u Istri. Dva su dnevnika imala većinu zajedničkoga sadržaja u periodu od 1969. do 1999., a od 1979. do 1991. dijelila su i glavne urednike.
Pedesetih godina "Riječki list" je imao velike probleme sa zastarjelom rotacijom. A kada su prelazili u novu zgradu trebalo je nabaviti novu. U to je vrijeme Lazar Mojsov (Negotino kod Velesa, 19. prosinca 1920. – Beograd, 25. kolovoza 2011.), tadašnji direktor lista "Borba", sugerirao da uzmu jedan njihov stroj koji je tada bio u Makedoniji. Međutim, kako je većina izdavačkih kuća u to vrijeme išla na obnovu svojih tiskarskih strojeva, i Milan Slani je odlučio da se ide u kupnju nove rotacije. Bilo je to 1963. godine.
Bilo je dogovoreno da svi riječki privredni čimbenici daju novce za kupnju te rotacije. Slani i njegova ekipa su išli na pregovore s direktorima riječkih firmi ali nisu uspjeli sakupiti dovoljno novca pa su morali ići u kupnju rotacije na kredit. Naravno da je to izazvalo i nerazumijevanja kod jednog dijela radnika. Bilo je i štrajka jer je bilo problema s plaćama za što su okrivljavali novu rotaciju. U svakom slučaju, od 1964. do 1965. godine radilo se na nabavi te nove rotacije.
|
Ali uprkos svim problemima, 18. svibnja 1965. godine je nova rotacija puštena u pogon. Riječ je o čuvenom stroju "Manroland AG Plamag", kupljenom u Istočnoj Njemačkoj, koji je stvarno dao sve od sebe. Bio je to veliki napredak u odnosu na ono na čemu se "Novi List" printao do tada. Poslužio je sve do sredine devedesetih kada je ponovo nabavljena nova rotacija.
15. Veljače 1964. bilo je otvorenje novog nebodera "Novog Lista"u Zvonimirovoj ulici broj 20a u Rijeci. U njemu se do današnjeg dana nalazi redakcija i štamparija lista. Osim "Novog lista" u njoj je danas i "Edit" s listom "La Voce del Popolo" i drugim izdanjima na talijanskom jeziku.
Milan Slani je od Julija Čikoša (Csikos) (1898. - 1978.), sina slikarskog velikana Bele, kipara i slikara koji je šezdesetih imao svoj atellier na Kozali naručio i Supilovu bistu. Umjetnik je bistu izradio od kamena. Milan Slani je bistu od straha, ipak je Supilo bio pravaš, sakrio – u skladište. I tamo je skupljala prašinu nekoliko godina.
Stanko Škrbec, glavni urednik i direktor "Novog lista" sedamdesetih, sjajno je znao moć marketinga i inzistirao je na vezi "Novog Lista" sa Supilom. Dao je u zadatak Ćući Grabovcu za pronađe bistu i kad je ovaj to učinio, i na 100-godišnjicu Supilova rođenja 1970. p
ostavio ju je desno u ulaznom holu, gdje je stajala narednih trideset godina.
2000. godine, na stotu obljetnicu pokretanja Supilovog "Novog lista" direktor i glavni urednik Zdenko Mance odlučio je bistu premjestiti ispred ulaza u zgradu. Ali kamen od kojega je bista bila napravljena počeo je s vremenom erodirat na suncu, toplini, kiši i zimi, pa je na sugestiju upravo Škrbeca bista odlivena u bronci. Od tada tamo i stoji.
1987., na 40. obljetnicu poratnog izlaženja, "Novi list" je dosegnuo nakladu od gotovo 60 tisuća primjeraka, a s Glasom Istre i više od 80 tisuća.
|
Od 9. travnja 1989. godine "Novi List" počinje izlaziti i nedjeljom.
Valjalo je dakako platiti i cijenu pionirskih vremena podizanja "Novog lista". Ono što je stiglo sedamdesetih i osamdesetih, kada je riječki dnevnik iz godine u godinu bilježio povećanje naklade, a posebno u devedesetima i na početku novog milenija kada se "Novi list" potpuno etablirao u hrvatskom medijskom prostoru kao kvalitetna i drukčija regionalno ukotvljena i nacionalno utjecajna novina, bilo je u ranijem razdoblju popločano brojnim teškoćama.
Od početnih 7000 do 8000 primjeraka, u 1990-ima dosezao i do 100 000 primjeraka.
Tijekom prvog vala privatizacije u jeku jugoslavenskih ratova početkom 1990-ih urednici i zaposlenici uspjeli su na nekoliko godina osigurati većinski udio u listu. Vlasničku pretvorbu koja je završena 1993. osnutkom "Dioničkoga društva Novi list" u vlasništvu njegovih novinara i zaposlenika. Taj okus uređivačke slobode i danas osigurava političku neovisnost Novog lista - unatoč tome što je list tijekom godina nekoliko puta mijenjao vlasnika. "Novi List" je 17. rujna 1992. godine organizirao potpisivanje peticije za slobodu medija jer se osječalo da HDZ, stranka na vlasti, guši medije.
|
S druge strane, zlatnim slovima ostat će, primjerice, upisano ponovno pokretanje istarske dnevne novine i kasnija tijesna suradnja sa samostalnim "Glasom Istre", na prostorima bivše Jugoslavije prvim slučajem "bliskog informativno-uredničko- tehnološkog sestrinstva" dviju novina. Kasnije je slična suradnja uspostavljena i sa "Zadarskim listom" i "Glasom Slavonije".
2008. godine riječki tajkun Robert Ježić, kojemu je primarno zanimanje šefovsko mjesto u petrokemijskoj industriji "Dioki", za 13 milijuna eura kupuje "Novi list" od njegovih zaposlenika, odnosno malih dioničara. "Dioki Grupa", sada vlasnik "Novog lista", "posuđuje" od tih novina 17 milijuna kuna i nikada ih nije vratila, unatoč tome što ni novinama nije bilo lako i što su njeni zaposlenici također osjećali krizu.
Novinar "Novosti" ga je upitao o pretakanju novca iz daleko financijski slabašnije tvrtke, koja je također u krizi jer su novine itekako pogođene, u jaču, naftašku kompaniju unutar svoje grupacije. Točnije, pitao ga je koji je rok za vraćanje višemilijunskog duga "Novom listu" i dokad je teoretski moguće takvo postupanje, na što je on odgovorio: "Novi list d.d. je član Dioki Grupe. Poslovni odnosi svih članica Dioki Grupe koordiniraju se na razini Grupe, sukladno utvrđenoj poslovnoj politici i regulirani su i pozitivnim zakonskim propisima RH, koje Dioki u cijelosti poštuje i primjenjuje."
Rok za vraćanje duga bio je 31. listopada 2010., ali Nadzorni odbor "Novog lista" produžio ga je do 31. prosinca. Uglavnom, novac nikada nije vraćen, po dobro uhodanom hrvatskom privatizacijskom modelu.
Robert Ježić, većinski vlasnik "Novog lista" i "Diokija", uhićen je zbog sumnje da je za svoju tvrtku na sumnjiv način koristio novac iz "HEP"-a i "Janafa", i izvlačio novac iz "Novog Lista". Hrvatsko sudstvo na najnižim granama.
12. studenog 2011. godine investicijsko društvo "InterCapital - VRIJEDNOSNI PAPIRI" d.o.o., u "Večernjem listu" i "Vjesniku" oglasilo je, te na web stranicama društva objavilo poziv za podnošenje ponuda za kupnju 48.191 dionica tvrtke "Novi List"d.d. Početna cijena za paket od 80,32 posto dionica riječkog "Novog lista" d.d. je prema objavljenoj ponudi 86 milijuna kuna. "Zagrebačka banka" aktivirala je svoje založno pravo kao vjerovnik "Diokija", kako bi vratila novac koji joj je dužna ta tvrtka. Prikupljena je jedna jedina ponuda. Podnositelj spomenute ponude je društvo "Andre" d.o.o. iz Pule, zastupano po direktoru Albertu Faggianu, a ponuđena kupovna cijena je 86.012.000,00 HRK. I tako je u studenom 2011. Albert Faggian postao većinski vlasnik "Novog Lista". Ušao je u tvrtku u trenutku kad je "Novi list" već trpio posljedice i bio praktički devastiran poslovanjem prethodne neodgovorne uprave i kad su se svi radnici dobrovoljno i jednodušno već bili odrekli gotovo polovice svojih plaća, svjesni težine situacije u tvrtki i ne žaleći vlastite žrtve za dobrobit "Novoga lista".
Ali već 2014., zbog lošeg upravljanja tvrtkom od strane Uprave na čelu s predsjednikom Gordanom Kneževićem, te članovima Uprave Albertom Faggianom i Slavenom Žmakom "Novi list" je ponovo doveden u situaciju da nije mogao radnicima isplatiti plaće, a nedostajalo im je i sredstava i za repromaterijal što je umalo dovelo do zaustavljanj rotacije i prestanka izlaženja. Bilo je dana kada je zbog nedostatka papira list izlazio na samo četiri stranice.
U rujnu 2022. na Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno su oslobođena trojica bivših članova uprave Novog lista – Albert Faggian, Gordan Knežević i Slaven Žmak koje je tužiteljstvo teretilo da su zlouporabama povjerenja u gospodarskom poslovanju "Novi list" oštetili za više od 800 tisuća kuna. U travnju 2016. Faggian je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od godinu dana s rokom kušnje od četiri godine za zloporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Hrvatsko sudstvo ponovo na svojoj najnižoj grani.
"Novi list" je 30. kolovoz 2016. godine preuzela slovačka tvrtka "JOJ Media House". U registru riječkog Trgovačkog suda izbrisan je dosadašnji većinski vlasnik "Novog lista" Albert Faggian te umjesto njega upisan Richard Flimel, predsjednik Odbora direktora slovačke grupacije "JOJ Media House". Time je nakon gotovo pet mjeseci potvrđena promjena vlasništva u "Novom listu".
2022. "Novi List" je ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od 8.561.359,88 € što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda od 413.029,13 € u odnosu na prethodno razdoblje kada je ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 8.148.330,75 €.
"Novi List" je tokom posljednje dvije godine poslovao s dobiti i u 2022. ostvario je neto rezultat poslovanja u iznosu od 299.011,08 € dok je ostvarena neto marža iznosila 3,49%. U 2022. povećavao je broj zaposlenih, a imao je 141 zaposlenika.
31.srpnja 2023. "Novi list" ponovo mijenja vlasnika i planira spajanje s "Glasom Slavonije". "Media Solutions", tvrtka u vlasništvu Olega Uskokovića i Bojana Divjaka i "JOJ Media House", a.s., slovački medijski holding, dogovorili su transakciju kojom će "Media Solutions" preuzeti "Novi list", izdavača dnevnih novina "Novi List", "Glas Istre" novine i "Zadarski list".
"Novi List" d.d. je u pretežno privatnom vlasništvu (preko 50% privatnog kapitala). Temeljni kapital poslovnog subjekta financiran je 84% stranim kapitalom.
2009. "Novi List" je dobitnik "posebnog priznanja" nagrade "Status" Za sveukupnu podršku hrvatskoj glazbenoj sceni brojne glazbene festivale i manifestacije, posebne priloge o povijesti riječke glazbene scene (30 godina RI ROCK-a), kontinuirano praćenje scene mladih i neafirmiranih glazbenika te potporu pri izdavanju i prodaji nosača zvuka. Naime, "Hrvatska glazbena unija" od 1997. godine dodjeljuje "Nagradu Status" u kategorijama pop, rock, zabavna i narodna glazba, a od 1998. uvedena je kategorija za jazz instrumentaliste i posebnih priznanja i posebne "Zlatne plakete" zaslužnim pojedincima i ustanovama.
A evo i malo kontroverze. Tekst Dragana Ogurlića je objavljen na web portalu "Torpedo media", a prenesen na forumu Lokalpatriota. Pa da vidimo šta kažu:
Letak za čitatelje povodom početka izlaženja "Riječkog Lista", 01. ožujka 1947.
Bista Laryja Flinta
Sportska i svaka druga historiografija upravo i služi da ustanovi temelje i veze među pojavama i događajima. Svatko tko se prihvaća Rijeke kao grada, mora imati u vidu da su Riječani/Sušačani tijekom 20. stoljeća živjeli u čak devet država, ne računajući vojne uprave. Desetak je putovnica i ausweisa trebalo promijeniti u 20. stoljeću a ne micati se s istog mjesta.Zbog jasne linije kontinuiteta puno je lakše izreći i tvrditi da je "HNK Rijeka" sljednik "Fiumane" i da je kao sportsko društvo utemeljena 1926., nego tvrditi da je današnji "Novi list" sljednik Supilovog "Novog lista" od 2. siječnja 1900. godine.
Idemo onda riješiti i tu enigmu. Je li "Novi list" d.d. doista baštinik glasovitog dnevnika Frana Supila s početka 20. stoljeća?
Pa naravno da nije.
Čemu onda bista Frana Supila pokojnog Julija Čikoša Sesije iz 1970. na ulazu u zgradu "Novog lista"?
To je pravo pitanje. Jer mogla je tu ispred zgrade "Novog lista" stajati i bista izumitelja Tesle, maršala Tita ili npr. Steve Krajačića koji je pustio u promet novu rotaciju, Hugha Hefnera ili Larryja Flynta, a ovo bi zadnje bilo više nego opravdano.
Priča o bisti je sljedeća.
Milan Slani bio je inicijator mnogih ključnih promjena vezanih za riječku novinsko-izdavačku kuću: od promjene imena "Riječkog lista" u "Novi list" u travnju 1954. i stvaranja objedinjenog NIŠP-a "Novi list", do izgradnje "Kuće štampe" i pogona štamparije. Pedesetih i šezdesetih godina vodio je cjelokupni program tehnološke obnove i razvoja "Novog lista". Naručio je i bistu F. Supila
Nekadašnji, dugogodišnji direktor i glavni urednik "Novog lista" Milan Slani, jedan od onih utemeljitelja svega vidljivog, donio je zajedno sa svojim suradnicima početkom 1954. odluku da se Riječki list preimenuje u "Novi list", čiji je bio osnivač Socijalistički savez radnog naroda za Istru, Gorski kotar i Hrvatsko primorje.
U uvodniku se međutim ne spominje Supilo. Redakcija bijaše na Togliattijevu trgu, današnjem Jadranskom, iznad kavane Zora, a bilo je to punih deset godina prije nego će novolistovci useliti u novu zgradu na Bulevaru Marksa i Engelsa.
Slani je od Julija Čikoša koji je šezdesetih imao svoj atellier na Kozali naručio Supilovu bistu. Umjetnik je bistu slavnog Cavtaćana izradio od kamena, a Slani ju je ljubomorno držao u svojoj direktorskoj sobi. Ali ne zadugo, samo dvije godine. Jer kad se zagovnalo s Brijunskim plenumom i Rankovićem te nastala sječa glava partijskih kadrova, Milan Slani je bistu od straha sakrio – u skladište. I tamo je skupljala prašinu nekoliko godina.
Genijalni Stanko Škrbec, agilni glavni urednik i direktor "Novog lista" sedamdesetih, sjajno je kužio moć marketinga i inzistirao je na vezi sa Supilom. On je ponovno pokrenuo priču sa Supilom. Dao je, kako danas kaže, u zadatak Ćući Grabovcu za pronađe bistu i kad je ovaj to učinio, i na 100-godišnjicu Supilova rođenja 1970. postavio ju je desno u ulaznom holu, gdje je stajala narednih trideset godina.
Bilo je to vrijeme kad su glavni urednici trajali po deset, jedanaest godina, kad se vjerovalo njihovu autoritetu koji se stvarao godinama, a ne kao danas kada glavni urednici kao vršioci dužnosti traju u prosjeku po pet-šest mjeseci. Taman nešto obećaju sebi i ljudima, objave program, i već moraju sići s funkcije.
Mit i marketing
No, vratimo se Supilu i bisti.Točno 2000. godine, na stotu obljetnicu pokretanja Supilovog "Novog lista" direktor i glavni urednik Zdenko Mance odlučio se na novi korak – bistu će premjestiti ispred zgrade. Nije baš pretpostavio da će se kameni materijal na suncu, toplini, kiši i zimi s vremenom uništiti, pa je na sugestiju upravo Škrbeca Supilo odliven u bronci. Od tada tamo stoji. Stavljaju mu i kravate i maske i šalove, ali…
U zaglavlju današnjeg dnevnika piše da je "Novi list" utemeljio Frano Supilo 2. siječnja 1900. To je i istina. Ali jasno je, Supilo nije utemeljio OVAJ "Novi list", koji je svoje ime dobio 1954. nego onaj sa Sušaka, s početka prošlog stoljeća. Što taj Supilov "Novi list" ima npr. s pokušajem poduzetnika Roberta Ježića da si 2008. kupnjom "Novog lista" osigura mjesto u vječnosti?
U najavi novog kalendara za 2020. piše kako "Novi list" iduće godine slavi 120 godina postojanja.
Teško je braniti tu tezu. Bila bi to naime velika obljetnica, da postoji vlasnički kontinuitet, pravna i politička sljednost Supilove novine.
Pored Supilovog "Novog lista", koji je izlazio na Sušaku i u Rijeci od 1900. do 1907., pa zatim i "Riečkog Novog lista" koji u nastavku izlazi do 1915., treba povijesne istine radi, reći da u Rijeci i na Sušaku između dva rata izlaze još TRI "Nova lista"2.
Poslijeratni pak dnevnik nastaje 1947. godine spajanjem redakcija sušačkog "Primorskog Vjesnika" i riječkog "Glasa Istre" (koji su izlazili triput tjedno) u jedinstven gradski list pod imenom "RIJEČKI LIST", Glasilo Socijalističkog saveza radnog naroda za Istru, Gorski Kotar i Hrv. Primorje, a prvi broj izlazi 2. ožujka 1947. Tek sedam godina kasnije u travnju 1954. "Riječki list" "u hodu" mijenja ime u "Novi list", kad ga je pridjev "riječki" počeo već i teritorijalno ograničavati.
Sve te proslave
Prvu značajnu obljetnicu "Novi list" slavi u ožujku 1962. kada je "povodom petnaestgodišnjice dnevnika Novi list" predana zgrada nove tiskare "na upravljanje kolektivu izdavačkog poduzeća Novi list", kako piše na spomen ploči.Druga značajna obljetnica slavljena je 1972. u opatijskom hotelu Ambasador kada je velikih skupom uglednika "Novi list" obilježio svojih prvih 25 godina.
A onda je 1987. Novi list na akademiji u Kazalištu Ivana Zajca slavio svojih 40 godina.
Kako to da samo tridesetak godina kasnije slavi 120 godina?
Između prestanka izlaženja Supilovog "Novog lista" i riječkog "Novog lista" s Toglliatijeva trga iznad "Zore" prošlo je 39 godina i dva Svjetska rata.
Kontinuitet od Supila naovamo izmišljena je marketinška priča, mit, urbana legenda. Postoji ideja o imenu "Novog lista". To je dominantna ideja o novini u Rijeci 20. stoljeća.
Sa Supilom je moguće nesmetano manipulirati. Tako je za dnevno-političke potrebe u sedamdesetima bio revolucionar i promicatelj jugoslavenske ideje, u osamdesetima vizionar i naprednjak, a u devedesetima za neke hrvatski sin iz Cavtata i reformator hrvatskog novinarstva, a za druge najobičniji jugofil čije biste treba posmicati.
Danas je Supilovih 120 ili 150 – lijepa brojka na koju se želimo zakačiti.
I zato… pustimo Supila, neka mirno sniva u svojoj niši u Cavtatu. Njegova ambicija i strast poklapala se s novolistovskim ambicijama iz nekih davnih desetljeća, pri čemu se nameće usporednica s Vičevićem. I svaki put kad vam netko spomene Supila i današnji "Novi list" u istoj rečenici, imate ga pravo upitati: Dajte vi to meni malo objasnite!
Preuzeto sa: https://forum.lokalpatrioti-rijeka.com/viewtopic.php?p=98830#p100042
I koliko se god neko "krstio" na ovaj tekst, ako malo razmislite, ima smisla. I sada, neka svako prigrli onu istinu koja mu više paše. Ali razmislite dobro prije nego prihvatite bilo koju "istinu".
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Finance Analytics, NOVI LIST novinsko nakladničko dioničko društvo
- Wikipedia, Novi list
- Hrvatska enciklopedija, Novi list
- Eurotopics, Novi list
- Strčić, Petar, Novi list: 1900. - 2000., Naknadnik: Novi list : Adamić, 1999
- Slika, LP
- LP, Novi list
- Index, Pokrenuta istraga protiv Faggiana, Kneževića i Žmaka zbog sumnje da su oštetili Novi list, 28.6.2014.
- companywall.hr, NOVI LIST d.d.
Background picture copyright: 