Rijeka, Croatia
Loading


The links above provide you a way back to main part of the dictionary. Pages Preluk and Rijeka are only the add to my site, to give you some information about me, and some interesting facts about my home town and an old racing track only few kilometers from Rijeka. Rijeka has a great history organizing races almost a century ago.




 

riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Kronologija riječke povijesti kako je ovdje predstavljena ne pomaže nam mnogo u uvidu u dramatičnost situacije koja se na riječkom području odvijala  tokom njene bogate i raznolike povijesti. Brojevi godina hladni su i bezlični. Oni nam otkrivaju samo kada se nešto zbilo, ne i životnu situaciju tog trenutka. Da bi čovjek sebi mogao predstaviti tu dramu, uvijek je preporuka da se u ruke uhvati dobra povijesna knjiga koja će to bolje predstaviti i opisati. Ova kronologija može poslužiti kao referenca i podsjetnik.
Kao i u svakom ovakvom poslu koji obuhvaća na desetine tisuća podataka moguće su poneke pogreške, pa stoga pozivam one koji to primjete i imaju relevantne podatke koji ukazuju na pogrešku, da mi se jave na moju e-mail adresu.

 

Povijest grada Rijeke (1725 - 1750 godina)

zlatnom krunom okrunjena slika Gospe Trsatske1725. Preuređen pomični most na Rječini, ispod kojega su lađe mogle ploviti sve do Školjića. (Izvor: Matica hrvatska, Vijenac 175, Riječki ljetopis)
1725. 13. Srpnja na Trsatu je preminuo profesor filozofije i teologije na franjevačkim visokim školama u Ljubljani i Trsatu, upravitelj trsatskog svetišta i gvardijan samostana i provincijal, Petar Francetić. Godina rođenja se razlikuje od izvora do izvora, ali rođen je u Rijeci, ti izvori kažu 1644., 1645. ili 1650. Redovno se potpisivao kao "Petrus a Flumine" (Petar iz Rijeke). Gvardijan Petar Francetić je započeo niz akcija: 1692. osniva bratovštinu Gospe Trsatske; 1709. ishodio je uspostavu blagdana Gospe Trsatske (blagdan Majke Božje Bistričke uspostavljen je tek prije desetak godina). Za vrijeme pape Klementa XI., 1715. godine, na Trsatskom svetištu je zlatnom krunom okrunjena slika Gospe Trsatske (na slici desno). Organizator krunidbe lika Majke Božje Trsatske bio je fra Petar Francetić. Na dužnosti gvardijana trsatskog svetišta proveo je dvadeset i dvije godine, tijekom kojih je s namjerom obnove samostana na Trsat pozvao slavnog venecijanskog slikara Christophora Taschu, koji je između ostalog u prostoru oko glavnog oltara na platnu izradio sliku Marijina navještenja. (Izvor: Trsatsko Svetište, BAZILIKA MAJKE BOŽJE TRSATSKE, Povijest orgulja u Trsatskom svetištu, Također: Trsatsko Svetište, Povijest Svetišta Majke Božje Trsatske, PAPE I Pragmatična SankcijaTRSATSKO SVETIŠTE, Također: Novi List, Mirjana Grce: Krunidbu Gospe Trsatske prije 300 godina ishodio Riječanin Petar Francetić, Objavljeno: 27. kolovoz 2015., Također: imehrvatsko.net > Petar Francetić)
1725. 01. Rujna Pragmatična Sankcija (načelo o ženskom nasljednom pravu na habsburškom prijestolju) (slika ljevo) donesena 27. Travnja 1720. nije sadržavala sve djelove koje su riječani od nje očekivali pa je iz Beča 01. Rujna 1725. poslan reskript sa promjenama i zahtjevom da bude prihvaćena. 19. Studenog 1725. Karlo VI. potvrđuje povlastice i jamstva Rijeke i Trsta kao slobodnih luka. Riječko gradsko vijeće je zaprimilo Pragmatičku sankciju Karla VI 29. Studenog 1725. i može se naći na stranici 481 u knjizi protokola riječkog Savjeta. Naslovljena je "Ai Nostri Fedeli cari giudici e consiglio dell Nostra citta di Fiume". (Izvor: Giovanni Kobler, Memorie per la storia della Liburnica citta di Fiume, scritte dal Fiumano, Također: Matica hrvatska, Vijenac 175, Riječki ljetopis, Također: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Denis Nepokoj: Gradski Toranj, Također: Zbornik društva za povijesnicu Klana, Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo svezak 2, str.180)
1725. 8. Listopada Rijeka prima pismo u kojem Karlo VI. poziva grad, da se izjasni u vezi "Pragmatičke sankcije". (Izvor: DRŽAVNI ARHIV U RIJECI, ANALITIČKI INVENTAR, Inventar fonda POMORSKA OBLAST ZA UGARSKO-HRVATSKO PRIMORJE U RIJECI 1870-1918)
1725. Carski zapovjednik u Brinju Franjo Gabrijel Aichelburg podigao kapelu sv. Ignacija Loyole na Trsatskim stubama i dao sagraditi gornji dio stuba. (Izvor: www.rijeka.hr>KRATKA POVIJEST TRSATA)
1725. inženjer Antun Matia Weiss predložio trasu i nacrt Karolinine ceste. (Izvor: fluminensia.org, Goran Moravček: Car Karlo VI. (III.) u Rijeci, Također: Klub Sušačana, Sušačka revija broj 69, Goran Moravček: CESTA STVARANA KROZ TRI STOLJEĆA)
1725. 29. Studenog Posebnim zaključkom Rijeka prihvaća pragmatičku snakciju cara Karla VI, čime ističe svoju autonomnost. (Izvor: Više Autora: Povijest Rijeke 1988, str.140, Također: Zbornik društva za povijesnicu Klana, Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo svezak 2, str.180, Također: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Denis Nepokoj: Gradski Toranj)
1726. na traženje riječkog puka, Isusovci u Rijeci otvaraju studije filozofije i matematike sa 49 slušača. Trajao je dvije godine i bio je odvojen od gimnazije. Teološki studij je otvoren 1928 sa 28 studenata. (Izvor, djelomično: Grad Rijeka, RIJEKA KROZ STOLJEĆA)
1726 19. Sječnja crkva "Chiesa di Santa Maria Assunta" (Chisa del Duomo, Crkva Marijina uznesenja) je nakon Karolinska cestaobnove posvećena i održana je prva misa u obnovljenoj crkvi. Crkva je produžena na ulaznom djelu i sanktuariju. Srušene su i dvije kapele koje su se naslanjale na LAZARET SV. KRALA BOROMEJSKOG i luka Mandraćzvonik. Jedna je bila kapela Svetog Antona, a druga kapela Svetih Kosma i Damjana.
1726. 11. Kolovoza službeno je otvoren lazaret svetog Karla u Rijeci, s prvom gradskom zidanom lukom (slika desno). U gradnji tog objekta velik prilog dao je ljubljanski građevinski majstor Karlo Martinuzzi, no glavna osoba bio je riječki graditelj španjolskog porjekla Antonio de Verneda. (Izvor: Klub Sušačana, SUŠAČKA REVIJA broj 68, Igor Žic: KRALJEVICA, Također: Luka Rijeka d.d., O nama, Povijest, Također: KBC Rijeka, Povijest, Također: Serija: Jadranske studije, Marijan Bradanović: Riječka luka kroz povijest izgradnje lazareta, Osvrt na razvoj isočnojadranskih karantena do početka 18. stoljeća, .2006, str:245)
1727. Završeni radovi na zvoniku pred Zbornom crkvom Marijina uznesenja. Tom je prilikom zvonik dignut na današnju visinu. Naime, Sve do kraja 18. stoljeća nijedan crkveni zvonik u Rijeci nije smio, kao u liburnijskim mjestima, biti vertikalni akcent naselja. Kako je grad bio ujedno i tvrđava, visina zvonika podlijegala je zakonima za gradnju utvrda, stoga nisu smjeli stršati izvan linije bedema.
1728
. Dovršena je Karolinska cesta (slika ljevo), koja je povezala Rijeku s Karlovcem kao prva ozbiljnija veza sa zaleđem nakon propasti Rimskog Carstva. Dobila je ime po Karlu VI. Karolina povezuje Karlovac s Bakrom, a prolazi kroz mjesta Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Osojnik, Vrbovsko, Ravnu Goru, Mrkopalj i Fužine i bila duga 105,6 km, a najviša točka joj je između Belog Sela i Brestove Drage (970 metara) iznad Sungera i Mrkoplja. Od 1732. godine prolazi kroz Mrkopalj, a u Brestovoj Dragi nalaze se ostaci potpora za most (stupovi, upornjaci), što je u ono vrijeme bio jedinstven primjer gradnje u svijetu. Od 1725. do 1727. gradio ju je austrijski vojni inženjer Antun Matija Weiss. Karolinska cesta nije imala velik kapacitet, a usto je bila i prilično strma te je u nepunih 100 godina, zbog velikog povećanja prometa, izgrađena još jedna cesta kroz Gorski kotar, u to doba jedna od najmodernijih prometnica u svijetu, Lujzijanska cesta. (Izvor: Ervin Dubrović: Anton Gnamb: Modernizacija riječke luke i prometnica, str:365, Također: MLADEN GRGURIĆ: Izgradnja prometnica i trgovačkih putova, u: Temelji moderne Rijeke, Također: wikipedija > Karolina)
1728. 15 - 17 Rujna Car Karlo VI. (1685.-1740.) (odnosno hrvatski kralj Karlo III.) doputovao je u Rijeku zainteresiran za izgradnju ratne luke u Kraljevici, ali i za riječki lazaret čiju gradnju je osobno financirao, te za tek dovršenu Karolinsku cestu između Rijeke i Karlovca. Potom se car kopnenim putem uputio u Bakar, a u Kraljevicu je stigao brigantinom iz Bakra. Tako se dva dana kasnije i vratio u Rijeku, gdje je u riječkome Kaštelu priređena velika svečanost u njegovu čast. Potom je kolima nastavio putovanje novom Karolinskom cestom od Rijeke, preko Drage, Sv. Kuzma, Piketa i Ravne Gore do Karlovca. Kralj je iste godine odlučio potaći pomorsku trgovinu u Kraljevici i ondje izgraditi ratnu luku s brodogradilištem. Kraljevička ratna luka trebala je odvratiti Mletačku Republiku u mogućem ometanju slobodne plovidbe Jadranskim morem.
1728. 16. Rujna
Karolinska cesta puštena je u promet 1727. godine, a svečano otvorenje bilo je 16. Rujna 1728. kada je putujući iz Rijeke prema Bakru njome prošao car Karlo VI., (odnosno hrvatski kralj Karlo III.), po kome je prometnica i dobila ime. (Izvor: fluminensia.org > Goran Moravček : Car Karlo VI. (III.) u Rijeci, 12 Kolovoza 2012, Također: wikipedija: Karolina, Također: Klub Sušačana, SUŠAČKA REVIJA broj 69, Goran Moravček:CESTA STVARANA KROZ TRI STOLJEĆA, Također: Hrvatska enciklopedija, Karolinska cesta)
1728.
uklonjen je mehanizam za pokretanje mosta prebačena preko jarka s vodom koji je opasavao gradske zidine.
1728. Osnovan je teološki fakultet koji je djelovao do 1778. godine.
1729. 28. Travnja, ukazom austrijskog cara Karla VI. Habsburškog (a on je ujedno bio i hrvatski kralj Karlo III.) osnovano je Brodogradilište Kraljevica, u prirodnom zaljevu, sa zaleđem bogatim šumama i građom za gradnju brodova. Najstarije hrvatsko brodogradilište proglasilo je stečaj 22. Ožujka 2012.
1730. 22. Ožujka Prema mišljenju neumornog istraživačg i strastvenog filateliste Nikole Rukavine, jednog od najvećih poznavatelja hrvatske predfilatelije, u Rijeci je otvoren državni poštanski ured Austrijskog Carstva. (Izvor: Damir Hitrec: Povijest pošta Primorsko-goranske županije, Rijeka, Adamić, 2008)
1730. Riječanin Ivan Antun de Benzoni (Giovanni Antonio de Benzoni) (Rijeka, 1687. – Rijeka, 3. Prosinca 1745.) postavljen za senjsko-modruškoga biskupa.
1733. 28. Travnja Leopoldo Carlo barone Rayn je postao riječki kapetan. Na toj će dužnosti ostati do 1740.
1734. od ukupnog izvoza preko riječke luke koji je iznosio 300.000 forinti, 200.000 otpadada samo na izvoz stoke. (Izvor: Ljubinka Toševa Karpowicz: Pravoslavna opština u Rijeci (1720-1868), Beograd-Rijeka 2002., str. 41.)
1736. Rijeka je za potrebe rata austrijskoj državi darovala četiri tisuće forinti. U isto su vrijeme Bakrani i Riječani pod Casa Gresanizastavom Dubrovačke Republike trgovali solju između Napulja i Trsta.
1739.
Kada je rat sa Turcima postao neizbježan, s Malte je u Rijeku doputovalo 350 mornara, odakle su krenuli do Beograda kako bi se priključili dunavskoj floti. Određeno je da s Austrijskog i Hrvatskog primorja treba unovačiti još petsto mornara.
1739.
godine zbog opasnosti od epidemije kuge zabranjeni su u Rijeci svi krabuljni plesovi na javnim mjestima.
1740.
Pošto veličina zgrade Municipija (tadašnja Casa Gresani slika desno) više nije odgovarala veličinim svojoj funkciji, počelo se je razmišljati o kupnji kuće doktora Perija koja je trebala preuzeti funkciju. Umjesto toga, gradsko vjeće je odlučilo da se na postojećoj zgradi podigne kat. Zadatak da prezentira tu mogućnost i arhitektonske nacrte je dobio inžinjer Antonio de Verneda (1693. – 1774.). Na sastanku savjeta grada Rijeke je odlučeno da se nakon završetka radova na fasadu palače stavi ploča sa posvetom koja je trebala zauvijek podsječati na privilegije koje je imao naš grad. Nažalost, nezna se sadržaj te ploča koja je postavljena 1767., i malo nakon toga skinuta zbog zahtjeva vlasti toga vremena.
1740. 12. Ožujak Na sjednici gradskog vijeća za primarijusa (medico primario) na rok od tri godine po prvi puta, izabran je dr. Saverio (Ksaver) Graziano. Radi savjesnoga obavljanja svoga posla i primjernoga rada na podizanju zdravstvene kulture isto ga je vijeće uzastopce biralo za primarijusa svake treće godine sve do njegove smrti 1780. godine. (Izvor: Forum Croinfo.net, Ožujak - značajni događaji, Autor: Iliria)
1740. 17. Srpnja u Rijeci je rođen arhitekt Ignacije Hencke (Rijeka, 17. Srpnja 1740. - Rijeka, 1. Rujna 1798.), projektant pravoslavne crkve sv. Nikole u stilu kasnog baroka. (Izvor: wikipedija > Ignazio Hencke, Također: Radmila Matejčić: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Rijeka, 1988., Također: Skripta za internu upotrebu na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Dr.sc. Nana Palinić, mag.ing.arch.: URBANISTIČKI RAZVITAK RIJEKE)
1740. Obnovljen je zakon prema kojem su strancima u Rijeci bila ograničena prava trgovanja na malo koja su bila povlastica riječkih građana.
1742. 06. Svibnja posvećena je crkva Svetog Vida i veliki oltar od strane biskupa Pulskog Giovannija Bilbija. Građevina ipak još nije potpuno završena i još je trebalo završiti zvonik i na fasadi su falili neki detalji. Stara Crkvica posvećena patronu Rijeke stajale je na mjestu nove katedrale svetoga Vida, kraj izvora potoka Lešnjak. Najstarije obavijesti o toj maloj crkvi dolaze nam od oca Martina Bavčera, Martina Bauzera, rektora isusovačkog Kolegija (1638.-1640.; 1652..-1654.). (Izvor: SUŠAČKA REVIJA broj 70/71, Goran Moravček: NESTALE RIJEČKE CRKVE)
1742. prva nedjelja nakon Uskrsa, Biskup Pulski Andrea Balbi posvećuje crkvu Chiesa di Santa Maria Assunta (Chisa del Duomo, Crkva Marijina uznesenja). Malo nakon toga i biskup Senjsko Modruški Giovani Antonio Benzoni posvećuje novi oltar Svetog Raspela. (Izvor: SUŠAČKA REVIJA broj 70/71, Goran Moravček: NESTALE RIJEČKE CRKVE)
1743.sagrađen zvonik crkve svetog Roka, ali nije dugo trajao jer su krović i nosač zvona napravljeni od mekog drva koje je nakon nekog vremena ispucalo radi izloženosti kiši
1744
. restauriran je prostor iza oltara i oltar crkve Svetog Jeronima (današnji Municipij). Novi oltar izrađen od mramore financirao je G. Minolli. Crkva je povećana 1766. (produžena 15 koraka prema istoku). Bunar ispred crkve je u isto vrijeme otvoren za opću upotrebu. Iznad bočnih vrata koja vode u Giovanni Antonio de Benzoni Riječaninsakristiju, u crnom kamenu je uklesano "Monumento di Giuseppe Minolli, fondatore dell' altare e santuario a. 1744".
1744. 24. Kolovoza
novi glavni oltar Crkve sv. Jerolima klesao je Antonio Michelazzi, a posvetio ga je senjsko-modruški biskup Antun Benzoni (Giovanni Antonio de Benzoni) (slika ljevo). Na oltaru je slika nepoznatog mletačkog majstora iz 18. stoljeća s prikazom Rijeke.
1745. 03. Prosinca u Rijeci umire biskup senjsko-modruški Giovanni Antonio de Benzoni

Jean-Étienne Liotard - Marija Terezija Austrijska

Jean-Étienne Liotard - Marija Terezija
(1762.)

Riječanin (Rijeka, 1687. – Rijeka, 3. Prosinca 1745.). Sin je Giovannija Felice de Benzoni i Orsole Marotti. Obitelji Benzoni i Marotti pripadale su u 18. stoljeću među uglednije riječke porodice. Juraj Franjo Marotti, Benzonijev ujak, bio je od 1714. do 1740. pićanski biskup. Giovanni je gimnaziju te filologiju i teologiju završio u Perugi gdje je 1713. promoviran za doktora. Za svećenika je zaređen u Rimu 1717. nakon čega se vraća u Rijeku gdje iste godine postaje kanonikom Zborne crkve Uznesenja Marijina, a zatim generalni vikarom pićanskog biskupa. Nedugo nakon toga Karlo VI. ga imenuje modruškim arhiđakonom, a zatim osobnim savjetnikom kod svog veleposlanstva u Rimu te čuvarom carskog arhiva u Rimu. Car ga je 21. Travnja 1730. imenuje biskupom senjskim i modruškim, a papa Klement XII. potvrdio je imenovanje 2. Listopada iste godine. Vjeruje se da je kao biskup katkad odlazio propovijedati bosonog. Biskupijama Senjskom i Modruškom upravljao je smrti. Pokopan je u riječkoj Zbornoj crkvi Uznesenja Marijina.
1747. Uvedena je poštanska kočija koja je povezala grad s Trstom i Bečom.
1748. Carica Marija Terezija (slika desno) osnovala je s ciljem povećanja trgovačkih aktivnosti Primorsku trgovačku provinciju (Provincia Marcantile del Litoriale)(njem. Österreichisches Küstenland, tal. Litorale Austriaco), koja je obuhvaćala luke: Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Senj i Karlobag. Trstu i Rijeci ostavlja režim slobodnih luka. Središte upravne jedinice bilo je u Trstu (I.R. Suprema Intendanza Commerciale). Odluka o upravnoj jedinici u Trstu odgođena je po pitanju Rijeke do daljnjega, na što upućuje točka 35 carske odluke od 29. Studenog 1949. Ipak, odluka o upravnoj jedinici u Trstu se je počela primjenjivati i na Rijeku nakon carske odluke od 15. Prosinca 1752 i Trst preuzima upravu, a za reviziju odluka je zadužen Graz. Takva je situacija trajala do 1776. kada je došlo do daljnjih promjena.
1749. 11. Sječnja Carskim reskriptom zatraženo je od riječke općine da predloži mjere kojima bi se unaprijedila riječka trgovina. U izvješću koji je općina sastavila, nakon savjetovanja sa riječkim trgovcima, na prvom je mjestu istaknuta potreba izgradnje dobre luke.
1749. Hrvatski publicist i političar Imbro Tkalac (1824.-1912.) u svojim "Uspomenama iz Hrvatske 1749.-1843." zapisao je: "Te maškarade su došle u Karlovac iz Italije preko Rijeke; u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima nije toga bilo.". Na pokladne plesove na Trsatu, koji su se održavali na pokladni utorak, sjatila cijela Rijeka, a 1823. trajali su do dva u noći, sve do Pepelnice, pa su se građani žalili, kažu povijesni zapisi. Nešto kasnije, 1896., pojavio se i priručnik znamenite hrvatska prosvjetiteljica Marije Jambrišak (1847. – 1937.)pod naslovom "O pristojnom vladanju u svim životnim prilikama, pa tako i za vrijeme karnevala". U toj je knjižici, među ostalim, pisalo: "Kad muškarac želi s kojom ženskom da pleše, mora da se prije s njom upozna, a poziva je na ples Sušak sa Katarineriječima: Smijem li moliti?" (Izvor: Saša Dmitrović: Mala povijest velikog karnevala, str: 8) Riječki karneval danas je svrstan među 500 najvažnijih manifestacija u Europi i 34 najegzotičnija zbivanja u svijetu.
18. stoljeće, prva polovica, prvi spomen imena Sušak (slika ljevo), a označavao je posjed između današnjeg Boulevarda, stepenica na Piramidi i zgrade gimnazije. Smatra se da naziv najvjerojatnije dolazi od riječi "suh, sušiti", pri čemu postoje dvije verzije zašto je to renomirano naselje dobilo takav naziv. Prva verzija kaže da je puk na tom mjestu prikupljao lišće i granje za blago i kuće, što možemo iščitati iz sljedećeg: "Ono što mi danas zovemo sušanj nazivali su tada sušak, pa se ta riječ i danas čuje u našem narodu onamo više prema zapadu". Drugu verziju pokušava nam obrazložiti Julije Janković: "Ima staraca, koji pripovijedaju da na Sušaku gdje danas stoje lijepe dvo i trokatne kuće nije bilo drugo no krš i kamen. Tamo da su po tom žene rublje sušile i za to da se danas ovo mjesto Sušak zove." (Izvor: MARINA KOPRIVNIKAR: VILA RUŽIĆ – PRIMJER ELITNE STAMBENE IZGRADNJE IZ RAZDOBLJA MEĐURATNOG SUŠAKA, Također: Sušačka revija broj 29, BARTULOVIĆ, ŽELJKO, Iz starije povijesti Sušaka, Neograf, Rijeka, 2000., str. 83)

 

 

O Rijeci na engleskom jeziku
Riječka povijest općenito

Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
Povijest Rijeke od 1500 do 1600
Povijest Rijeke od 1625 do 1650
Povijest Rijeke od 1675 do 1700
Povijest Rijeke od 1725 do 1750
Povijest Rijeke od 1775 do 1800
Povijest Rijeke od 1825 do 1850
Povijest Rijeke od 1875 do 1900
Povijest Rijeke od 1925 do 1950
Povijest Rijeke od 1975 do 2000
Povijest Rijeke od 2015 do Danas

Riječka vlast kroz stoljeća
Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Povijest Rijeke od 1400 do 1500
Povijest Rijeke od 1600 do 1625
Povijest Rijeke od 1650 do 1675
Povijest Rijeke od 1700 do 1725
Povijest Rijeke od 1750 do 1775
Povijest Rijeke od 1800 do 1825
Povijest Rijeke od 1850 do 1875
Povijest Rijeke od 1900 do 1925
Povijest Rijeke od 1950 do 1975
Povijest Rijeke od 2000 do 2015


History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka


Natrag na vrh stranice