Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Sincich Giuseppe

Rođen: 24. travanj 1893.
Umro: 3. svibanj 1945.

Roditelji: Marco i Maria rođena Hervatin

Supruga: Elisabetta
Djeca: Giuseppe (?? - La Spezia, 31 siječanj 2012), Pipi (??)

Giovanni SincichNa slici ljevo, Giuseppe Sincich mlađi s zavojem na glavi, a skroz s desne strane Pipi, sestra Giuseppea Sincicha mlađeg.

Pravnik, jedan od prvaka Riječke autonomne stranke i antifašista, više puta zatvaran. Izdvajao se kao eksponent riječke autonomije, pritom uvijek imajući na umu talijanski duh Rijeke. Jedan od vođa riječkog autonomizma.

Nakon što je završio Mađarsku gimnaziju, upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Budimpešti. Zbog početka Prvog svjetskog rata fakultet nije završio.

Nakon kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. u Rijeci je nastala teška politička situacija, budući da su Jugoslaveni odlučni zauzeti grad, dr. Mario Blasich, dr. Nevio Skull, Giuseppe Sinčić i ing. Peteani, članovi Riječke autonomne stranke uzimaju si u zadatak da spriječe jugoslavensku okupaciju. U nekoliko su navrata Titovi poslanici pokušali natjerati i nagovoriti vođe autonomne stranke da se pridruže jugoslavenskom pokretu. Na posljednjem njihovom sastanku Giuseppe Sincich oštro je odbio sve kompromise i Titovim predstavnicima rekao: "Slijedite svoju sudbinu, a mi ćemo našu!"
Neprestano mu je prijetila smrt, ali on nije odustao, naprotiv, rekao je: "Tko se bori za neku ideju mora se suočiti sa svime, čak i smrću. Što bi moji sljedbenici mislili kad bi znali da ih je šef napustio?"

Iako su Blasich i Sincich bili antifašisti i još od 1943. surađivali s pripadnicima Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije, najvjerojatniji motiv njihovog ubojstva bili su njihovi istodobni kontakti s angloameričkim saveznicima i njihova želja da Rijeka bude autonomna, van Hrvatske, Jugoslavije ili Italije. Ali u novorođenoj komunističkoj Jugoslaviji nije bilo mjesta za autonomije.

Zanimljivo je da su riječki autonomaši, koji su cijelo vrijeme surađivali sa Saveznicima i odupirali se fašističkom okupatoru, svi beziznimno ubijeni na najokrutniji način. 3. svibnja 1945. godine Titovi partizani su ušli u grad i, odveli Giuseppea Sincicha, bivšeg člana Ustavotvorne skupštine Slobodne Države Rijeka, iz njegove kuće, bez obzira što je bila prisutna i njegova obitelj. U 9.30 su ga odveli u obližnjuj Tvornicu kemijskih proizvoda gdje je streljan rafalima iz strojnice. Imao je 52 godine.
Istoga dana streljani su i čelnik autonomaša, dr. Mario Blasich, koji je zbog invalidnosti ležao u krevetu i nije mogao biti izveden iz kuće pa je zadavljen jastukom. Giovanni Rubinich je ubijen pred kućni pragom kukama za meso. Nevio Skull je nestao pa nakon nekoliko dana nađen kako pluta kod posljednjeg mosta na Rječini s prostrijeljenim potiljkom. Za njihovo ubojstvo do danas nitko nije odgovarao.

Za ubojstva riječkih autonomaša, konkretno Giuseppea Sincicha koji se borio za samostalnost Rijeke, u Italiji je optužen tadašnji pripadnik komunističke tajne policije OZNA (kasnije UDBA pa KOS) Oskar Piškulić – Žuti, ali je talijanski sud 2004. godine donio odluku prema kojoj "ne postoji talijanska jurisdikcija" za suđenje hrvatskom državljaninu. Piškulić je umro u Rijeci 2010. godine.

Pokopan je na kozali, polje A-VII-6.

Giuseppe Sincich, grob na Kozali

 

 

Kreirao: - Nenad Labus
          - SEAS

 

Izvori: