Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


 


riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Longhino Andrija

Andrija LonghinRođen: Duga Resa, 4. studeni 1920.
Umro: Rijeka, 16. srpanj 2009.

Supruga: ??
Djeca: dvije kćeri

Hrvatski liječnik. Njegova želja za edukacijom i znanstveni rad rezultirala je mnogim vrsnim stručnjacima i znanstvenicima, koji su stasali pod njegovim mentorstvom i predstavljali okosnicu Kirurške klinike u Rijeci. Bio je pionir anesteziologije u Hrvatskoj, prvi specijalist anesteziologije u Hrvatskoj, redovni profesor iz Kirurgije, predstojnik Kirurške klinike, dekan Mededicinskog fakulteta u Rijeci.

Rođen je u Dugoj Resi u liječničkoj obitelji.
Realnu gimnaziju pohađao je u Karlovcu.
1939. upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu.
1944., završava studij medicine. Đak je profesora Dimitrija Juzbašića.
1945. promoviran je u doktora "sveukupne" medicine.
U svibnju 1945. radi u Armijskoj bolnici u Karlovcu, a zatim kao liječnik brigade u VI. proleterskoj diviziji, a do demobilizacije 1947. godine kao liječnik vojnog okruga Sušak.
Nakon demobilizacije radi kao asistent na Kirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Na istoj Klinici nakon habilitacije izabran je za naslovnog docenta, a 1961. za sveučilišnog docenta za predmet Kirurgija.

1951. u Kopenhagenu specijalizira anesteziologiju i time je bio prvi od hrvatskih liječnika koji je postigao tu specijalizaciju.
Naime, u Danskoj je, u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u svibnju 1950. godine utemeljen Centar za izobrazbu iz područja anesteziologije kao jednogodišnji poslijediplomski tečaj. U vrijeme održavanja prvog poslijediplomskog tečaja u Kopenhagenu predsjednik SZO-a bio je prof. dr. Andrija Štampar, profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz predmeta higijena i socijalna medicina, te ravnatelj Škole narodnog zdravlja u Zagrebu. On je prepoznao značaj anesteziologije u modernoj medicini te je na tečaju koji je trajao od 1. svibnja 1950. do 1. svibnja 1951. osigurao i jednu stipendiju za polaznika iz naše zemlje. Prvi polaznik bio je Andrija Longhino. Andrija LonghinNakon opsežne specijalističke izobrazbe u inozemstvu Andrija Longhino i Jagoda Bolčić-Wickerhauser znatno su osuvremenili anesteziološke postupke.

Rješenjem Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku dodijeljen mu je 1951. naslov specijalista iz anesteziologije, čime je postao prvi specijalist iz te domene u Hrvatskoj.

1952. Andrija organizira Anesteziološki odjel na Kirurškoj klinici u Zagrebu.
U sklopu nastavnog programa Medicinskog Fakulteta u Zagrebu iz predmeta kirurgije izvodi se i predavanje iz anesteziologije i to 2 nastavna sata godišnje. Prvi nastavnik bio je dr. Andrija Longhino, a od 1962. godine nastavu je držala dr. Jagoda Bolčić-Wickerhauser.
Dana 18. siječnja 1953. godine započeo je Prvi poslijediplomski tečaj iz anesteziologije u Hrvatskoj, a organizirao ga je dr. Andrija Longhino, po uzoru na Poslijediplomski tečaj iz anesteziologije u Centru za izobrazbu na području anesteziologije u Kopenhagenu, vodećem centru za obrazovanje u Europi. Tečaj je službeno pohađalo 37 polaznika, a 13 polaznika bilo je na tečaju neslužbeno. Pokrenut je na prijedlog prof. dr. Andrije Štampara, tada dekana Medicinskog fakulteta.

1952. u Zagrebu je formiran Prvi anesteziološki odjel pri kirurgiji.

Dana 11. ožujka 1954. položio je specijalistički ispit iz opće kirurgije u Zagrebu. Kao kirurg se bavio kirurgijom prsišta i trbuha te organizacijom nastave iz kirurgije na riječkome Medicinskom fakultetu.

1962. godine, dolaskom prof. dr. Andrije Longhina, s Klinike za kirurgiju Medicinskog fakulteta KBC ''Rebro'' na mjesto predstojnika Klinike za kirurgiju riječke Opće bolnice ''Braće dr. Sobol'' intenzivira se rad kirurga koji se bave torakovaskularnom kirurgijom.
Godine 1966. osniva se Odjel za torakalnu i vaskularnu kirurgiju pod vodstvom prim. dr. Antuna Škarpe. Uz operacijske zahvate klasične vaskularne kirurgije, od 1970. ugrađuju se trajni srčani elektrostimulatori i sporadično vrše komisurotomije suženih mitralnih ušća i resekcije koarktacije aorte u odraslih.
U Rijeci su prvu ugradnju trajnog asinkronog elektrostimulatora fiksnog ritma ventrikularne stimulacije srca uradili 1970. godine kirurški timovi Klinika za kirurgiju Opće bolnice ''Dr. Zdravko Kučić'' i Opće bolnice ''Braće dr. Sobol'' pod vodstvom prof. dr. Vinka Frančiškovića i prof. dr. Andrije Longhina.
U riječkoj bolnici elektrostimulator je ugradio profesor Longhino uz asistenciju prof. dr. Mirama Pasinija s Klinike za kirurgiju KBC-a ''Rebro'' u Zagrebu i prim. dr. Antuna Škarpe, anesteziju vodio prim. dr. Ljubomir Ribarić, a zahvatu prisustvovali internisti prim. mr. sc. Alma Polić i dr. Josip Roje.

1962. u Rijeci je formiran Prvi samostalni anesteziološki odjel

Na Medicinski fakultet u Rijeci došao je preko natječaja 1. rujna 1962. i postavljen je u zvanje izvanrednog profesora za predmet Kirurgija. Za redovnog profesora izabran je 1972.
Predstojnik Kirurške klinike u Rijeci, na kojoj je osnovao subspecijalističke odjele, bio je od 1962. do odlaska u mirovinu 1986. godine. Posebno treba istaknuti da je u međuvremenu, tj. od 1966. do 1968., uspješno obavljao dužnost dekana Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Pored svega, bio je suradnik "Medicinske enciklopedije", član "Hrvatskoga liječničkog zbora" i njegove Kirurške sekcije. Obnašao je i dužnost dopredsjednika ZLH-a, predsjednika Kirurško-ortopedske sekcije ZLH-a u podružnici Rijeka. Od 1971. član je Akademije ZLH-a, a u jednom mandatu i njezin dopredsjednik. Od 1967. redoviti je član Societé Internationale de Chirurgie, član Austrijskoga traumatološkog društva i jedan od osnivača Internacionalnog kolegija digestivne kirurgije.

1961. nagrađen je Ordenom rada sa srebrnim listom, 1986. Ordenom rada sa zlatnim vijencem, nagradom Pavao Ćulumović te 1987. Nagradom grada Rijeke za životno djelo.

Bio je i jedan od prvih i najaktivnijih članova Hrvatskoga znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture, u okrilju kojeg je objavio više vrsnih priloga iz prošlosti kirurgije.

Umro je u Rijeci i pokopan je na groblju Kozala, polje H-II-94.

 

DJELA:

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice