Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


 


riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Jurišić Nikola (Nikola barun Jurišić od Kisega, Miklós Jurisics)

Jurišić NikolaRođen: Senj, oko 1490.
Umro: Kiseg, 1545.

Supruga: ?? iz roda Držića
Djeca: Nikola

Hrvatski plemić, vojskovođa i diplomat, rodom Senjan, vrhovni zapovjednik postrojbi Ferdinanda Habsburškog i slavni junak u borbama s Turcima. Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. 1532., kad je sa manje od 1000 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 240 000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč.

Za germanofone Austrijance bio je Slaven, za Mađare također, a za Hrvate i njima susjedne Slavene bio je "iseljenik", iako njegova bista danas krasi jedan od glavnih zagrebačkih parkova. Riječ je o zagrebačkome parku Zrinjevac, a Jurišićeva bista nalazi se na južnome dijelu, okrenuta prema zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bistu je izradio brački kipar Ivan Rendić, a na Zrinjevac je postavljena 1886. godine. Ispod biste stoji natpis "Nikola Jurišić, branitelj Kisega god. 1532". U samom centru Zagreba imenovana je ulica po Nikoli Jurišiću.
Mađari su po Nikoli Jurišiću nazvali dvorac i trg u Kisegu.

Nikola (Mikulica) Jurišić rođen je godine 1490. u Senju. Zna se i da je podrijetlom iz plemićke obitelji čiji je grb prikazivao vranu i škorpiona.
Nikola Jurišić, grbPodrijetlo njegove obitelji nije jasno, prema jednima roditelji su mu Senjani, prema drugima su mu iz Like, a prema trećima iz okolice Zadra te su u Senj došli bježeći pred Osmanlijama.
Govorio je hrvatski i njemački jezik, ali je znao pisati jedino hrvatskom ćirilicom. Njemački nije znao ni čitati ni pisati, iako ga je tečno govorio, što se može zaključiti s obzirom na mnoga pisma koje je na njemačkome diktirao svojim pisarima.
Posvetio se je vojničkoj službi te je već god. 1522. bio u službi kod nadvojvode Ferdinanda, koji je već tada držao svoje posade u nekim gradovima na Krajini. Svagdje se je pokazao kao uman vojskovođa i junak.

Žena mu je bila iz obitelji Držić. Imali su sina Nikolu. Pošto Nikola nije imao potomaka, s njim je izumro njegov rod.

Za vjernu službu Jurišić je od Ferdinanda dobio cijeli niz časti.
Bio je i upravitelj imanja pokojnog kneza Bernardina Frankopana i štitnikom njegove unučadi.

20. Ožujka 1528. postao je riječki kapetan i tu je dužnost obavljao do 1530. i član njezina izaslanstva na Cetinskom saboru (1526/27). U isto je vrijeme dobio na uživanje Postojnu i Novigrad Istarski.

Godine 1530. putovao je s grofom Lambergom i bilježnikom Benkom Kuripešićem kao carev poslanik u Carigrad k sultanu Sulejmanu II. Veličanstvenom gdje je održao govor na hrvatskom jeziku.

Nikola Jurišić, grbProslavio se obranom grada Kisega (mađ. Kőszeg, njem. Güns), koji leži s mađarske strane današnje austrijsko-mađarske granice. Upravo se ondje Jurišić 1532. godine s manje od 1000 vojnika, od čega svega nekolicine profesionalnih, suprotstavio osmanskoj vojsci od skoro 250 000 vojnika. Zahvaljujući njemu, nakon tri tjedna borbe, 30. kolovoza 1532. razočarani Sulejman I. je sa svojom iscrpljenom vojskom napustio opsadu grada s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg. Sljedećih 150 godina nisu pokušali napasti Sveto Rimsko Carstvo, koje je ležalo u samome srcu Europe.
Sam Nikola Jurišić, nakon bitke, napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti".
Nikolu je zbog zasluga car i kralj nagradio barunskom titulom i vlašću nad Kőszegom.

U srpnju 1543. zamolio je Ferdinanda da ga, zbog lošeg zdravlja, oslobodi dužnosti, tj. upravljanja Kranjskom.

Nažalost malo je toga poznato o njegovom životu, osim nekoliko dobro dokumentiranih epizoda. Malo se zna o njemu u godinama nakon bitke kod Kisega niti gdje je točno, kada i od čega umro. Pretpostavlja se da je umro 1543./1544. pošto je 1543., tražio razrješenje dužnosti zbog bolesti. Kad je umro i gdje je pokopan, ne zna se.

 

VOJNE DUŽNOSTI:

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice