Gervais Drago (Dragutin)

Rođen: Opatija, 18. travnja 1904.
Umro: Sežana, 1. srpnja 1957.

Roditelji: Arturo i Klementina rođena Tomašić
Sestra: Blanka

Supruga: Nada (1907.- 1981.)

Hrvatski odvjetnik, pjesnik, dramatik, prozaik, komediograf i esejist, a svom književnom stvaralaštvu, stvorio je raznolik književni opus ostavivši za sobom obilnu i raznorodnu periodiku. Ostao je poznat kao čakavski pjesnik jer je bio jedan od naših najboljih dijalektalnih pjesnika. Pjesme su mu uvrštene u mnogobrojne antologije, uglazbljivane i prevođene, a komedije prikazivane diljem Hrvatske. Gervais je također pisao i znanstvene, odnosno publicističke tekstove i prikazeo povijesti Istre i Hrvatskog primorja, a unutar tih preokupacija sudjeluje i u osnivanju "Povijesnog društva Hrvatske" u Rijeci. Bio je vrlo duhovit čovjek što se vidi i iz njegove poezije.

Njegov otac Artur, potomak je francuskog vojnika u Napoleonovoj vojsci. Bio je učitelj glazbe, skladatelj i dirigent, a rođen je u Severinu na Kupi u Gorskom kotaru. Njegova majka Klementina bila krojačica (Šilica) je iz Opatije. Nono po mami mu je bio mornar, a nona Marijanka, o kojoj je i pjesmu napisao, najbolja žena na svijetu, kako je sam rekao. Rođen je u Opatiji na adresi Abbazia 227, ne u aristokratskom djelu grada, nego na "gornjoj cesti" na "Vrutkima". U matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Na slici ljevo, Drago Gervais u dječačkoj dobi s igračkom u ruci, sa sestricom Blankom, slikano u Opatiji 1912. godine. Nepoznato je najmlađe dijete. Na slici desno dolje, mladi Gervais 1919. godine, kad je i otišao iz Opatije. (Izvor slike ljevo i desno dolje: Acumen d.o.o, Pašta i fažol, od Gervaisa do Jurdana).

Postoji nekoliko teorija i objašnjenja odakle prezime Gervais, kojeg inače nema na tom području.
Jedna od njih kaže da je njegova obitelj bila porijeklom iz Francuske odakle su bili protjerani. Drugi izvor kaže da prezime Gervais ima navodno njemačke korjene i čita se upravo ovako kako se i piše, međutim u poslijeratnom ludilu mržnje svega i svačega što je njemačko, obitelj su prekrstili u Žerve da ne bi imali njemački prizvuk.
Irvin Lukežić u članku HOMMAGE ? GERVAIS (SUŠAČKA REVIJA broj 46/47) kaže: " Radi se zapravo o francuskome obliku muškoga osobnoga imena Gervazije, što, opet, prema Klaićevu rječniku, potječe od germanskoga izraza u značenju "moćno koplje". Značenje, složit ćemo se, posve odgovara duhu borbenih tradicija starih Germana."

Kada 1918. Rapalskim ugovorom Opatija pripala Italiji, dotad čvrsto povezana obitelj Gervais počinje se raspadati. 1919. otac i tada petnaestogodišnji Drago odlaze u izbjeglištvo u Kraljevicu, a majka i sestra ostaju u Opatiji.

U egzilu je Gervaisova obitelj (obitelj na slici ljevo stoji tata Arturo, ispod njega sjedi nonić sa Dragotovom sestrom Blankom, prva sa ljeva je mama, a treća je nona Marijanka) mijenjala mjesta boravka: Bakar, Kraljevica, Sisak, opet Kraljevica. I kako kaže sam Gervais, u toj "kompletnoj zbrci u kojoj se teško snaći", Gervaisovi doživljavaju dramatične promjene socijalnog statusa. Obitelj koja je u Opatijskoj sredini bila dobrostojeća i imala neki društveni ugled, najednom je postala dio relativno anonimne mase prognanika. O tome govori i "Svjedodžba siromaštva" koju je izdalo "Gradsko poglavarstvo u Bakru" dana 24. srpnja 1922., a kojom "potpisano gradsko poglavarstvo uredovno svjedoči, da Dragutin Gervais, abiturient, sin Artura Gervaisa, kapelnika u Bakru ne posjeduje ovdje ništa, dok njegov otac živi tek od prihoda što mu ga nosi njegovo kapelničko zanimanje".

Nižu gimnaziju završio u Opatiji, gdje mu je nastavnikom bio Viktor Car Emin, a višu u Sušaku. Ispit zrelosti (maturu) položio 1922. u Bakru. Na Svjedodžbi zrelosti kojom se potvrđuje završetak Gervaisova srednjoškolskog obrazovanja, izdanoj 30. lipnja 1922. na Sušaku, kao država rođenja navodi se Italija, a mjesto Abbazia (Opatija). Za vrijeme studija počeo je surađivati s tršćanskim časopisom "Istarska riječ" ("Naš Glas"??), u kojem su objavljene njegove prve dvije pjesme, "Iz Improvizacija" i "Mi".

Pravničku službu kao pripravnik otpočeo u Crikvenici u periodu od 1928. do 1929. i tu se družio se s Vladimirom Nazorom, koji je u to vrijeme također živio u Crikvenici kao upravitelj Đačkoga doma. Nastavio je kao pripravnik u Bakru od 1929. do 1931. i Bjelovaru od 1931. do 1940. Gervais je u vrijeme NDH službovao u Bjelovaru, pa je od straha pred NDH prešao u Beograd. Tamo se družio s ostalim izbjeglim Istrijanima i Primorcima, poput Mate Balote, Ivana Kabalina i drugih.

Beogradu radi u Uredu za kontrolu cena, kojemu je voditelj Mijo Mirković (pseudonim Mate Balota, Rakalj, 28. rujna 1898. – Zagreb, 17. veljače 1963.), a ondje je zatekao i Ivana Matetića Ronjgova.

Od 1945. zaposlen u TANJUGU te u Institutu za proučavanje međunarodnih pitanja i Ministarstvu pomorstva, a zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu.
1947. premješten je u Generalnu direkciju trgovačke mornarice u Rijeci. Tu je radio i na pokretanju hrvatskog tiska.
1949. preuzeo je funkciju direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta "Ivan Zajc", kojemu 1954. kasnije dolazi na čelo kao intendant, te ostaje na tom položaju sve do svoje nenadane i tragične smrti, 1. srpnja 1957., u Sežani.
1952. s Vinkom Antićem pokreće "Riječku reviju" i uređuje ju do kraja života.

Njegove pjesme pisane liburnijskom čakavštinom, skladnog i melodioznog zvuka, sličice su iz svakodnevnog života malih ljudi gradića smještenih unutar Riječkog zaljeva - ribara, fakina iz porta, barkarijola, nonica i smiješnih starih mladića. Sličice živahne i sjetne, pomalo groteskne, začinjene gorkim humorom. Ljude uhvaćene u trenucima slabosti, s njihovim manama, pjesnik donosi s puno razumijevanja i simpatije.

1927. objavio je prve čakavske pjesme "Iz Improvizacija" i "Mi" u tršćanskoj "Istarskoj riječi" ("Naš Glas" ??).
1929. u Crikvenici, izdaje zbirku pjesama "Čakavski stihovi" kojom skreće pozornost kritike na sebe i postaje ne samo pjesnik svoga zavičaja nego i jedan od naših najboljih dijalektalnih pjesnika. "Čakavski stihovi" su kasnije imali još 7 izdanja.
1951. godine izdao je zbirku "Istarski kanat".
1956. Gervais je napisao dramski tekst "Palmin List" u kojem suvremenu povijest prikazuje kao grotesku. Taj tekst u hrvatskoj povijesti književnosti, posebice u teatrologiji, nije dovoljno valoriziran, što je zapravo slučaj sa čitavim Gervaisovim teatrom.

Pisao je komedije, od kojih se najuspjelijom smatra Burleskna komedija s tragičnom notom "Karolina Riječka" (praizvedba 1952. u Rijeci).

U Rijeci se nakon premijere "Karoline Riječke" razvila polemika oko istinitosti Gervaisova prikaza povijesnih događaja. Ona je dovela do toga da autor svoj vlastiti tekst u svome kazalištu povuče s repertoara. U opširnom feljtonu koji ispisuje na stranicama "Riječkog lista", povjesničar i publicist Vatroslav Cihlar Gervaisovo djelo imenuje "grubom falsifikacijom ličnosti i ambijenta" koja je "jedinstvena u analima hrvatske dramatike". Gervais odgovara u svojem novinskom tekstu "Kazališna Karolina: Književnik može jednom historijskom ili quasi-historijskom materijalu pristupiti na razne načine. Može ga shvatiti kao materijal za dramu, tragediju, komediju itd. Schiller je od Djevice Orleanske stvorio tragediju, Shaw komediju, a Voltaire napisao čak 'Djevojčuru' ('La pucele'). I o tome mislim da je svaka dalja diskusija suvišna."

18. svibnja 1954. Gervaisova "Karolina Riječka" premijerno je izvedena u Beogradu i to kao "Tragedija nad tragedijama. Privatno-herojska varijacija na jednu historisku temu -legendu, u tri čina sa prologom i epilogom".

1949. prema njegovoj noveli "Volovi dolaze" snimljen je film "Barba Žvane", a 1961. film prema komediji "Karolina Riječka" .

Posljednje godine u Gervaisovu životu obilježio je njegov izniman angažman u riječkom kazalištu.

Tragično je završio svoj život kobnim padom s prozora hotela "Triglav" u Sežani 1. srpnja 1957. Na mnogim izvorima piše da je pao sa balkona hotela, ali hotel "Triglav", gdje je on odsjeo toga dana, nikada nije imao balkone, pa ih nema ni danas. Činjenica je da je Drago Gervais napravio samoubojstvo uslijed duševnog rastrojstva, a čemu je pripomogla i pokoja čašica viška.

Drago Gervais pokopan je na opatijskom groblju, a nije ostavio izravnih potomaka.

7. veljače 1981. prema Gervaisovoj "Karolini Riječkoj" izvedena je istoimena "rock-opera comica" za koju je glazbu napisao Ljubo Kuntarić. Koristeći istarsko-primorski melos, Kuntarić je uz izvanrednu orkestraciju Silvija Silvestra Glojnarića, ostavio zapaženo glazbeno-scensko djelo koje odlikuje autohtonost.

2003. uprizorena je u Hrvatskome narodnome kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci još jedna varijacija Gervaisove "Karoline Riječke". Radi se o postmodernome pastišu redatelja i dramaturga Laryja Zappije, pod naslovom "Karolina Riječka, herojski komad s pjevanjem i pucanjem. Lary Zappia hommage a Drago Gervais".

Književna nagrada "Drago Gervais" dodjeljuje se u njegovu čast, u organizaciji Grada Rijeke i Gradske knjižnice Rijeka, svake dvije godine najboljem romanu na čakavskom narječju hrvatskog jezika.

Književnu nagradu "Drago Gervais" ustanovila je Općina Rijeka 1961. godine, dodjeljujući je do 1974. godine svake, a od 1974. godine svake druge godine. Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije, i to za najbolje neobjavljeno književno djelo (roman, zbirka poezije, zbirka novela, drama i drugo) i za najbolje objavljeno književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika. Nagrada se sastoji od novčanog dijela u visini od 20.000,00 kuna po pojedinoj kategoriji i posebnog priznanja.

Danas jedna od ulica u Rijeci nosi njegovo ime.

 

MORČIĆ Mačak je z vetrini meso ukral. Po vrte je nona za njin tekla i puno mu lepih besed rekla: -Morčić, nazad mi meso daj, te lepo prosin me ne šekaj kako ću brižna obed storit i ča će mi vnuk za jist dobit? Ma morčić šegavi meso je jil i vavek korak pred nonun bil. A kad je meso do sleda pojil, je plot preskočil, se j polizal, počešljal i sit na fraj susedinoj mačke šal.	TRI NONICE Tri nonice stare pred kucon su stale i kritikale. I Katu, i Pepu, i Jelu I Toncu debelu Jedna da j'takova druga onakova jedna bi da se rad zenit druga se zna lenit treca se zafraja cetvrta da ne vaja A svet da se j' pokvaril i prvo da j' boji bil Tri nonice stare su kritikale od osme do polna A kad je polne zvonilo jednoj je doma poc bilo Su dve ostale i nju kritikale	STARI MLADIĆ Kaneta, jaketa, garoful šćapić i koračić kot vrapčić… Gotov je stari mladić.
		POD UČKUN Pod Učkun kućice bele, miće, kot suzice vele.   Beli zidići, črjeni krovići na keh vrapčići kantaju, mići dolčići, još manje lešice na keh ženice kopaju.   Cestice bele, tanki putići po keh se vozići pejaju, i jedna mića, uska rečica, pul ke se dečicaigraju.   Na sunce se kućice griju, na turne urice biju.

 

ZBIRKE PJESAMA:

• Čakavski stihovi (1929.)
• Istarski kanat (1951.)

PJESME (Nepotpun popis):

• Moja zemja (Pod Učkun)
• Sunce
• Nonići stari
• Tri nonice
• Trešete
• Briškule
• Pipa
• Boći
• Na kafe
• Tri kraji
• Barufa
• Barke faren
• Kmeti
• Stari zakon
• Bog domovina
• Moja Zemja

KOMEDIJE:

• Radi se o stanu (1951.)
• Karolina Riječka (1952.)
• Duhi (komedija u tri čina) (1953.)
• Reakcionari
• Brod je otplovio
• Čudo od djevice Ivane
• Palmin List
• Ujak iz Amerike

FILMOGRAFIJA:

• Barba Žvane (scenarij, 1949.)
• Karolina Riječka (1961.)

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Drago Gervais
• Hrvatska enciklopedija: Gervais, Drago
• SUŠAČKA REVIJA broj 66/67 , Vjekoslava Jurdana: OSTAVŠTINA DRAGE GERVAISA
• LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, GERVAIS, Drago (Dragutin)
• Nedjeljko Fabrio: Odora Talije, knjiga o Gervasiovu dramskome radu

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice