Francetić Petar (fratris Petri Francetich a Flumine)

Rođen: Trsat, Rijeka, 1645. (izvori kažu 1644., 1645. ili 1650.)
Umro: Trsat, Rijeka, 13. srpanj 1725.

Francetić je bio provincijal, povjesničar, obnovitelj crkve i upravitelj trsatskog svetišta i gvardijan samostana, osnivač bratovštine Trsatske Gospe i začetnik liturgijskog štovanja Gospe Trsatske s njezinim vlastitim blagdanom. Predavao je filozofiju i trinaest godina teologiju na franjevačkim visokim školama u Trsatu i Ljubljani, a kao profesor postigao je najviši franjevački prosvjetni naslov "lector jubilatus". Ipak je najviše zadužio Trsatsko svetište time što je sve te akcije usmjerio prema krunidbi Gospine slike. Redovno se potpisivao kao "Petrus a Flumine" (Petar iz Rijeke).

Godina rođenja se razlikuje od izvora do izvora, ti izvori kažu 1644., 1645. ili 1650., ali se zna da je rođen u Rijeci.
Petar Francetić je Riječanin i već je kao dijete dolazio na Trsat i stvorio ljubav prema Gospi Trsatskoj. Kada je postao franjevac završio je i postdiplomski studij te stekao naslove profesora teologije i filozofije.

Osnove pismenosti stječe kod isusovaca u rodnom gradu, a tu potom pohađa i srednju školu.
Teološko školovanje započeo je na bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u Ljubljani.
Školovanje je nastavio i završio u Milanu i Rimu, a naslove profesora filozofije i teologije stekao je u Veneciji i Rimu.

God. 1671. stupa u Franjevački red i postaje član Provincije Bosne Hrvatske kojoj su u to vrijeme pripadali samostani u zapadnom dijelu Hrvatske kao i oni u središnjoj i zapadnoj Sloveniji.

U tri navrata je Francetić bio trsatski gvardijan u posljednjem desetljeću 17. stoljeća i zatim još četiri puta u 18. stoljeću. Prema starim zapisima može se zaključiti da je, upravljajući trsatskim svetištem, puno učinio na uređenju unutrašnjosti bazilike i trsatskog samostana.
Obnovio je zavjetnu crkvu Majke Božje na Trsatu i u cijelosti je barokizirao.

Od 1689. s prekidima bio je dva desetljeća čuvar trsatskog svetišta i gvardijan samostana.
Na dužnosti gvardijana trsatskog svetišta proveo je dvadeset i dvije godine, tijekom kojih je s namjerom obnove samostana na Trsat pozvao slavnog venecijanskog slikara Christophora Taschu, koji je između ostalog u prostoru oko glavnog oltara na platnu izradio sliku Marijina navještenja.

Novčanom potporom grobničkoga kapetana Franje Frankulina dao je 1691. u svetištu sagraditi kapelu sv. Antuna, a iz zaklade Ane Sorsi-Petreković i ostavštine senjskog biskupa Sebastijana Glavinića podignuo je mramorne oltare sv. Katarine i sv. Mihovila.

Gvardijan Petar Francetić je započeo niz akcija: 1692. osniva bratovštinu Gospe Trsatske, a 1709. ishodio je uspostavu blagdana Gospe Trsatske (blagdan Majke Božje Bistričke uspostavljen je tek godine 1684.).

Uz pomoć senjskog biskupa Martina Brajkovića odijelio je 1705. glavni oltar od crkvene lađe ogradom od kovana željeza. Drvene oltare u crkvi izradili su u to vrijeme franjevci rezbari, a crkvu i samostansku blagovaonicu F. je dao ukrasiti slikama C. Tasce.

U trogodištu 1705–08. Francetić je u dva navrata bio definitor te provincijal u svojoj matičnoj Hrvatsko-kranjskoj provinciji sv. Križa.

Vrhovna uprava Franjevačkog reda ovlastila ga je da kanonski pohodi susjedne provincije sv. Ladislava u Banskoj Hrvatskoj, Presvetog Spasitelja u Ugarskoj, sv. Leopolda u Tirolu i sv. Vjenceslava u Češkoj, što je on i učinio.

07. Rujna 1709. Vatikanski "Zbor za vjerske obrede", na molbu trsatskog gvardijna Petra Francetića dopušta da svjetovni i redovnički kler Senjske biskupije i svi franjevci Hrvatsko-slovenske pokrajine sv. Križa mogu moliti božanski časoslov i služiti misu "Svete kućice loretske", a 23. Rujna iste godine dopuštenje je potvrdio i papa Klement XI (1700-1721). Od tada se 10. Svibnja svake godine slavi kao "blagdan Gospe Trsatske" kao spomen na prijenos Marijine nazaretske kućice.

U procesiji prije krunidbe Petar Francetić je sam nosio krune

Zbog gubitka Svete kućice iz Nazareta koja je tri godine boravila na Trsatu sve dok je anđeli nisu prenijeli u Loreto gdje se i danas nalazi, neutješnim Trsaćanima papa Urban V. 1367. je godine darovao čudotvornu ikonu Bogorodice s Kristom imena "Majka milosti". Predaja kaže da je sliku osobno naslikao Sveti Luka, evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja.

Povjesničar umjetnosti Kruno Prijatelj sliku datira u prvu polovicu 14. stoljeća i kaže da u Europi ima još desetak tematski i sadržajno istovjetnih slika, no isto tako tvrdi da su sve te slike kopije slike "Gospe Trsatske". On ne imenuje njezinog autora nego kaže "slikar slike Gospe Trsatske" i tom slikaru pripisuje i sve ostale takve slike.

Začetnik ideje o krunidbi lika Gospe Trsatske i organizator same krunidbe bio je ondašnji dugogodišnji čuvar Trsatskog svetišta i samostanski starješina, tj. gvardijan trsatskog franjevačkog samostana fra Petar Francetić, koji je vezao svoj život uz Trsatsko svetište.

Franjevci i Francesco Androcha, kanonik i član Zbornog kaptola, su angažirali Cristofora Tascu 1714. za izradu reprezentativnog djela "Navještenje s prijenosom Nazaretske kućice na Trsat" na trijumfalnom luku trsatske franjevačke crkve.

1715., zahvaljujući svojim vezama s kardinalom Franjom Barbadigom, za vrijeme pape Klementa XI. (Urbino, 23. srpnja 1649. – Rim, 19. ožujka 1721., papa od 23. studenog 1700. do smrti 1721.), pribavio je zlatne krune i organizirao krunidbu slike lika Gospe Trsatske, koja je 8. rujna 1715. godine i okrunjena. U procesiji prije krunidbe Petar Francetić sam je nosio krune. Francetić je ishodovao da krunidba bude pod pokroviteljstvom Hrvatskog Sabora koji na proslavu šalje dva svoja zastupnika, baruna Salija i baruna Franju Ignacije Androchu, vinodolskog kapetana i savjetnika grada Rijeke, veleposjednike s područja Gorskog kotara, te dva kanonika zagrebačkog kaptola. Francetić je nastojao da kardinal Barbadigo obavi krunidbu, no kako je on već bio u visokoj dobi to je učinio pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, povjesničar Trsatskog svetišta. O krunidbi je Francetić obavijestio i carski dvor, vjerojatno očekujući ili izaslanstvo ili materijalnu potporu, ali nema zapisa da je dvor nekako reagirao.
Bila je to prva krunidba lika Majke Božje izvan Italije.

Slika danas stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznosi prilikom raznih procesija kao što su blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

"Majka milosti" ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti Otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. O samoj Gospinoj slic, povjesničar trsatskog svetištai Franjo Glavinić ne piše mnogo. Naznačio je opće oznake te slike riječima: "Slika je izrađena na cedrovoj dasci; visoka je dvije stope i jedan palac, a široka tri stope i dva palca svojim dodacima." K tome još bilježi da je u njegovo vrijeme početkom 17. st. slika čudotvorna. U sredini je slika sa prikazom Majke Božje kako hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema nama koji ju gledamo. Isus, premda je dijete, ima ozbiljno lice i podiže ruku za blagoslov. Sa svake strane su još po dvije slike. Na gornjoj lijevoj slici triptiha je biblijski prizor Navještenja Mariji po Gabrijelu u Nazaretu, a na gornjoj desnoj strani slika Isusa na križu dok su pod križem Marija i apostol Ivan Evanđelist. Donje polje s desne strane prikazuje apostole sv. Petra, sv. Ivana i sv. Pavla , a s lijeve strane su sv. Nikola, sv. Bartol i sv. Stjepan, đakon. Kada je papa Ivan Pavao II. bio 2003. godine na Trsatu i klečao pred tom slikom, nazvao ju je "Majka Crkve". Iako je poznata kao slika "Majke Božje Trsatske" koja se štuje 650 godina, to nije samo slika Gospe, već trodijelna slika vrlo malih dimenzija za koju pretpostavljamo da se zatvarala vratašcima, mišljenje je Zoraide Demori Staničić, vodećeg autoriteta za ikone na području Hrvatske. Danas je fiksirana u otvorenom stanju, no njezina bočna krila zapravo su bila vratašca koja su se preklapala i čuvala središnju sliku Bogorodice.

Petar Francetić je 1718. izdao knjigu na 108 stranica sa slikama na latinskom jeziku objavljenoj u Veneciji kod Apuda Antoniuma Bortolija, u ono vrijeme uobičajeno dugoga opisnoga naslova: "Tersactum coronata Deipara Virgine Insigne sive Triumphus gloriosissimus B. Mariae Virginis Matris Gratiarum a Sancto Luca pictae ac ab Urbano V. Summo Pontifice Tersactum ubi Alma Domus Lauretana insederat, Roma transmissae…" ("Dostojno krunjenje na Trsatu Bogorodice Djevice ili najslavniji trijumf Blažene Marije Djevice Majke Milosti koju je naslikao sveti Luka, a poslao ju je iz Rima vrhovni svećenik Urban V. na Trsat, gdje je bila smještena slavna kuća lauretanska") (Venetiis 1718.). Ovaj Francetićev spomenspis ostat će jedan od važnijih povijesnih svjedočanstava za poznavanje i razumijevanje prošlosti Gospina svetišta, a također i za opću crkvenu povijest ovoga dijela Hrvatske. Danas se čuvaju osim na Trsatu i u knjižnicama franjevačkih samostana u Karlovcu, Našicama, Varaždinu i Virovitici te u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Samostanski ljetopis bilježi da je Francetić 1724. godine preuredio i kapelicu Svetog Franje u istočnom uglu četverokuta starog samostana postavivši u nju novi oltar. Oltar Svetog Nikole obnovljen je 1726. godine.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

• Trsatsko Svetište, BAZILIKA MAJKE BOŽJE TRSATSKE, Povijest orgulja u Trsatskom svetištu
• Trsatsko Svetište, Povijest Svetišta Majke Božje Trsatske, PAPE I TRSATSKO SVETIŠTE
• Novi List, Mirjana Grce: Krunidbu Gospe Trsatske prije 300 godina ishodio Riječanin Petar Francetić, Objavljeno: 27. kolovoz 2015.
• imehrvatsko.net, Petar Francetić
• Hrčak: Daniel Patafta, Marijin Trsat, Gospa Trsatska – 2015., fra Emanuel Hoško: PETAR FRANCETIĆ JE PRIPRAVIO KRUNIDBU LIKA GOSPE TRSATSKE
• Branko Nadilo: NASTANAK I ZNAČENJE UTVRDE NA TRSATU IZNAD RIJEKE, GRAĐEVINAR 54 (2002), str: 5

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice