Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


 


riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Susmel, Edoardo

Rođen: Rijeka, 3. prosinca 1887. (Izvor: MKK 443:158b, br. 1188)
Umro: Forte dei Marmi, Italija, 18. srpnja 1948.

Roditelji: otac Victor, majka: Antonia rođena Zitter (Šćitar)
Stariji brat: Vittorio Susmel

Supruga: Petra Alba
Djeca: sinovi Lucio i Duilio

Edoardo Susmel je bio povjesničar, kulturni djelatnik i učitelj, političar, talijanski nacionalist, fašista i riječki separatist. Sudjelovao je u riječkoj D'Annunzijevoj avanturi, o kojoj je napisao nekoliko knjiga, a zatim se pridružio fašizmu i na kraju postao nacionalni savjetnik Kraljevine Italije. Objavio je brojna povijesna i politička djela.

Obitelj oca Victora je porijeklom iz Gorice (Gorizia - Goerz prije I svjetskog rata). Kako govore crkveni spisi Goričke crkve San Rocco, prvi Susmeli su u Goricu došli oko 1750. godine i radili su kao zidari. Nije sigurno dali su u Goricu došli iz Francuske ili iz sjeverne Njemačke u doba reformacije. Naime, misli se da je prezime Susmel nastalo iz Njemačkog "Susemehl" ili "Susemihel".

Edoardo je u rodnom je gradu završio osnovnu školu, a potom i gimnaziju (licej). Nakon što je stekao magisterij iz povijesti i moralnih znanosti, počeo je podučavati humanističke predmete u gradskoj školi na Dolcu.
U isto je vrijeke bio i aktivan u kulturnim krugovima rodnoga grada, pa je tako bio i tajnik "Talijanskog Književnog kruga" ("Circolo letterario Italijano"). To je društvo utemeljeno u siječnju 1893. godine, i bilo je jedno od najvažnijih kulturnih institucija u gradu tog doba. Cilj mu je bio okupljanje kulturnih djelatnika oko talijanskog jezika, promovira Talijansku kulturu i suprotstavi je hrvatskoj kulturi koju je promovirala Narodna čitaonica Riječka osnovana 1849. Među utemeljiteljima "Talijanskog Književnog kruga" bili su Isidoro Garofolo, Michele Mayländer, Francesco Vio, Carlo Conighi i Andrea Bellen. Prvi predsjednik postao je odvjetnik Francesco Vio, a potom dužnost preuzima doktor Isidoro Garofolo. Osnovna djelatnost bila su predavanja o talijanskoj književnosti, izdavanje časopisa "La Vita fiumana" ("Riječki život") i "La Vedetta" ("Straža") i organizacija raznih festivala i kulturnih priredbo. Udruženje je imalo ukupno 151 člana i djelovalo do 1914. godine.
Na XX. Općem generalnom kongresu "Talijanskog Književnog kruga" održanom 8. siječnja 1912., izabrani su kao direktori Kluba Gino Antonj, Giovanni Cappellari, Carlo Conighi, Arturo Dalmartello, dr. Isidoro Garofolo, ing. Umberto Ghersa, Silvino Gigante, dr. Arturo Nascimbeni i Edoardo Susmel. Na konstitutivnoj sjednici izabran je za predsjednika dr. lsidoro Garofolo, za potpredsjednika dr. Arturo Nascimbeni, tajnik je postao Edoardo Susmel, a blagajnik prof. Arturo Dalmartello. Za knjižničara "Circola" izabran je dr. Silvino Gigante, Il Diritto italico di Fiume, Edoardo Susmelknjižničara popularnih knjižnica Edoardo Susmel, a za revizore dr. Gino Antonj, Giovanni Cappellari, Carlo Conighi jun., Ing. Umberto Ghersa.

Edoardo je bio i član "Consiglio Nazionale deli Italiani di Fiume" ("Narodno vijeće Talijana Rijeke") čiji je bio voditelj tiskovnog ureda za Rijeku. "Consiglio" je osnovano 30. listopada 1918. u zgradi "Societa Filarmonica Drammatica" (današnja "Filodramatika") sa ciljem da stvore političku organizaciju riječkih Talijana paralelnu "Narodnom Vijeću Države SHS" i proglase aneksiju Rijeke Italiji pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje i time spriječe ujedinjenje Rijeke s Hrvatskom. "Narodno Vijeće Države SHS" osnovano je u Rijeci 29. Listopada 1918.

Između 1910. i 1920. aktivno je sudjelovao u događajima koji su prethodili okupaciji Rijeke prvo od D'Annunzia, a nakon toga i od Italije. Javno je zastupao pripadnost Rijeke Italiji.

1919. izdaje knjigu "Fiume attraverso la storia: dalle origini ai giorni nostri" koja se bavi poviješću grada, a koju je u Milanu objavio "Treves". Njegov tekst je esej dobrog poznavatelja grada i njegove prošlosti, nažalost zarobljenog ideologijom fašizma, koji često obraća pažnju na događaje koji današnjim Riječanima znače malo ili ništa.

1919. u svom članku "Molba Rijeke Italiji" Edoardo Susmel opisuje talijanski karakter svog rodnog grada, i moli Italiju za ujedinjenjem. Ovdje su samo neki djelovi teksta:

"Rijeka je oduvijek bila talijanska. Njezina su talijanska podrijetla izgubljena u povijesti Rima. ... Talijanski grad Rijeka nastao je stoga kao rimski grad Tarsatica. ... talijanski jezik u Rijeci razvio se od rimskog latinskog. ... Tijekom petnaestog stoljeća Rijeka je očito imala talijanski karakter. Ne samo jezik, nego život, odjeća, ukrasi, imena, blagdani, plesovi, igre, noćne serenade i maškarade dali su Rijeci talijanski karakter. ... Rijeka nije nikada politički pripala Hrvatskoj. Rijeka je uvijek živila svoj vlastiti život, čisto talijanski. ... Autonomni element grada uvijek je talijanski; najstariji spisi, knjige kancelara, javni dokumenti, sve je pisanio na talijanskom jeziku. Venecijanska je arhitektura, njezin dijalekt, kuće, ceste, vrtovi, odjeća. Talijanski su njezini osjećaji, imena njegovih ulica i trgova, njezinih škola, njezinih društava, njezinih institucija, kazališta i novina. ... Talijanska je gradska vijećnica ... obožavanje naše drevne majke Italije, ljubav prema Italiji živio je u našim dušama ... Patriotizam njezinih građana nije stvar današnjice. Imali smo ga kada smo se borili u ratu za nezavisnu Italiju, nalazimo ga u svim bitkama Risorgimenta ... Odabrani mladići Rijeke postali su hrabri vojnici Italije. Rijeka se dokazala na način dostojan kćeri Italije. ... Dvadeset i osmoga listopada, Rijeka je, prva od svih talijanskih Partito Nazionale Fascista, PNFgradova u ruševnom carstvu, podigla talijansku zastavu i proglasila se sjedinjenom s Italijom. ... Plebiscit građana Rijeke koji su izrazili želju da budu ujedinjeni sa svojom majkom zemljom, izrodio je veliko oduševljenje, duboko uzbuđenje, pravi delirij. Prozori su bili ukrašeni trikolorom Italije ... Mi bacamo naš vapaj za slobodu našoj Majci, Italiji ... Zato neka dođe Italija! Preklinjemo je."

La marcia di Ronchi - Edoardo SusmelUčestvovao je u D'Annunzievoj okupaciji grada i podržavao je osnivanje "Reggenze del Carnaro" koju je osnovao pjesnik Gabriele D'Annunzio. Gabriele ga je postavio za dekana (Preside) provincije Carnaro.
1929. piše knjigu "La marcia di Ronchi" (slika ljevo) u kojoj opisuje događaje koji su prethodili D'Annunzijevoj avanturi, a iste godine i knjigu "Mussolini e il problema adriatico".

Nakon talijanske aneksije Rijeke, 1924. pridružuje se Talijanskoj fašističkoj stranci (Partito Nazionale Fascista) (grb na slici desno).

Edoardo Susmel, Le giornate fiumane di Mussolini1937. su sljedile knjige "Le giornate fiumane di Mussolini" (slika desno) , i 1939. "Fiume e il Carnaro". "Le giornate fiumane di Mussolini" su u cijelosti posvećene podrobnim opisima Mussolinijevih posjeta Rijeci. Benito je tih godina čak četiri puta dolazio u grad na Kvarneru. Bilo je to 20. prosinca 1918. godine, 22. svibnja 1919. (u oba je navrata održao govore u gradskom Kazalištu), 6. listopada 1919. godine, te 21. travnja 1921. Razgovor s D'Annunzijem bio mu je velika želja, koja mu se ostvarila 6. listopada 1919., kada je uspio sjesti za stol sa svojim idolom i pokušao uspostaviti bliskiji kontakt.

1939. Eduardo postaje savjetnik u "Camera dei Fasci e delle Corporazioni" i tu je funkciju obavljao do 1943.

Nakon oslobođenja Rijeke od strane jugoslavenske vojske na kraju Drugog svjetskog rata, trajno je prognan i nikada mu nije bio Opera Omnia, Edoardo Susmeldopušten povratak u svoj dom u Rijeci.

Nakon Drugog svjetskog rata započeo je raditi na književnom djelu "Opera omnia" (slika ljevo), sastavljanje i uređivanje cjelovitih djela Benita Mussolinija, ali ga je smrt spriječila da zaključi projekt. Djelo je dovršio njegov sin Duilio samo tri godine kasnije.

"Opera omnia" se sastoji od ukupno 44 svezaka. Od toga 36 svezaka tekstova i dodatnih 8 svezaka raznih dodataka koji osim biografije i političke historiografije Mussolinija sadrže zaboravljene ili rijetke materijale (osobito posljednja tri sveska), osobne bilješke, nacrte govora, ispravke, pisma, letke, plakate, službene priopćenja za medije, dnevnike. Djelo nudi materijale iz prve ruke.
Edoardo i njegov sin Duilio su u ovom djelu prikazali precizan istraživački rad koji je izdavačka kuća "La Fenice" iz Firenze prvi put objavila 1951. godine. U kasnim sedamdesetima Duilio je dodao još jedan svezak sa sadržajem ostalih svezaka, čime je omogučio bolje snalaženje među materijalima. Lucio Susmel

Edoardo Susmel je umro u egzilu u Forte dei Marmi kod Lucca 18. srpnja 1948. godine.

Stariji sin Eduarda Susmela, Lucio Susmel (slika desno) je rođen 3. kolovoza 1914. godine u Rijeci. Bio je veoma poznat i cijenjen botaničar i ekolog, a amaterski se bavio i slikarstvom. Bio je počasni profesor ekoloških znanosti na "Università di Padova". Poznat je po tome što je definirao fundamentalne zakone koji određuju karakter i dinamiku ekosistema u umjerenim klimatskim područjima. Ti njegovi zakoni su postavili norme ponašanja mnogih evropskih zemalja, a njegovi su zaključci i danas ugrađeni u zakone gotovo svih evropskih zemalja. Umro je na otoku Elbi, 26. lipnja 2006.

Duilio Susmel, mlađi sin Edoarda Susmela je rođen 15. listopada 1919. također u Rijeci. Bio je talijanski novinar i povjesničar. Diplomirao je i napisao nekoliko talijanskih tekstova. Nakon oslobođenja Rijeke 3. svibnja 1945., i on je kao i njegova cijela obitelj, de facto trajno prognan i nije mu bio dopušten povratak u Rijeku. Objavio je brojna povijesna djela o životu Benita Mussolinija, fašističkoj Italiji i drugim povijesnim temama i biografijama. Njegovo najvažnije djelo je nastavak očevog rada na "Opera omnia di Benito Mussolini". Umro je u Firenci 19. veljače 1984. godine.

KARIJERA:

 

DJELA / KNJIGE

Naslov:

Izdavač / Mjesto izdanja / Godina:

"Disegno storico della citta di Fiume"

Stabilimento Tipolitografico di E. Mohovich, Rijeka, 1917.

"Il diritto italico di Fiume"

N. Zanichelli, Bologna, 1919.

"Fiume attraverso la storia, dalle origini fino ai nostri giorni"

Fratelli Treves editori, Milano, 1919

"Fiume italiana"

Stabilimento Armani, Rim, 1919

"La città di passione; Fiume negli anni 1914-1920"

Fratelli Treves editori, Milano, 1921

"Fiume all'Italia"

Fratelli Treves editori, Milano, 1924

"L'Economia Fiumana nel 1924."

Tipografia commerciale, Rijeka, 1925.

"Mussolini e il problema adriatico"

Libreria del Littorio, Fiume, 1929

"La zona franca del Carnaro"

Officine grafiche della Editoriale libraria S. A. (già Tip. Lloyd), Trieste, 1930

"Aspetti del problema forestale"

L. Cappelli, Bologna, 1933

"Antonio Grossich nella vita del suo tempo 1849-1926 , sa predgovorom Giovanni Giuratija"

Fratelli Treves editori - Treccani - Tumminelli, Milano, 1933

"La vita italiana di Fiume"

?, Milano, 1934

"Fiume nel medio evo; le origini del comune"

Zanichelli, Bologna, 1935

"Le giornate fiumane di Mussolini con una lettera di Benito Mussolini"

Casa Editrice G. C. SANSONI, Firenze, 1937.

"Fiume e carnaro"

Hoepli, Milano. 1939

"La marcia di Ronchi. Centoquarantanove tavole fuori testo con numerosi documenti inediti"

Hoepli, Milano, 1941.

"Scritti e discorsi adriatici / Benito Mussolini"

Hoepli, Milano, ??

"Mussolini e il suo tempo"

Garzanti Editrice, Milano, 15. 01. 1950.

"Venticinque Scritti e Un Discorso di Benito Mussolini, da lui Proibiti (1915-1919)", Autor: Benito Mussolini, Kurator: Edoardo Susmel

Edizioni del Milione, Milano, 1950

"Opera omnia", A cura di Edoardo e Duilio Susmel, svezaka: 1 – 44

La Fenice edizione, Firenze, 1951-78

 

ŠKOLSKE KNJIGE

Naslov:

Izdavač / Mjesto izdanja / Godina:

"Manuale di geografia per uso delle scuole cittadine e medie di Fiume compilato secondo i programmi scolastici"

Stabilimento Tipolitografico di E. Mohovich, Rijeka, 1913.

"Manuale di Geografia"

Stabilimento Tipolitografico di E. Mohovich, Rijeka, 1914.

"Letture ungheresi per le scuole cittadine e medie della citta di Fiume" Fa parte di: Letture ungheresi per le scuole cittadine e medie della citta di Fiume / compilate secondo i vigenti programmi scolastici

Stabilimento Tipolitografico di E. Mohovich, Rijeka, 1914.

 

PAMFLETI / NOVINSKI ČLANCI (samo neki od brojnih)

Naslov:

Izašlo u / Izdavač / Mjesto izdanja / Godina:

"Il santuario e il castello di Tersatto"

Milano, 1. sječnja 1923.

"La vera origine del concetto fondamentale di "Dorotea""

Budimpešta, 1923.

"Chi ha inventato il siluro"

"La Domenica del Corriere", 10. veljače 1924, god. XXVI, str 14

"Un secolo di vita teatrale fiumana con uno scritto inedito di Giuseppe Verdi"

"La Vedetta d'Italia", Rijeka, 1924

"Fiume nella storia"

Milano, 1. sječnja 1924.

"L' Italia e il Mediterraneo"

"Carroccio", Rivista di coltura, propaganda e difesa italiana in America, lipanj 1924., New York

"L' Italia navale nel Mediterraneo"

"Carroccio", Rivista di coltura, propaganda e difesa italiana in America, listopad 1924., New York

"Un secolo di vita teatrale fiumana con uno scritto inedito di Giuseppe Verdi"

"La Vedetta d'Italia", Rijeka, 1924.

"Ipparco Baccich"

"La Vedetta d'Italia", Rijeka, 1930.

".... humilesque myricae"

Annuario del circolo litterario di Fiume, Stabilimento Tipo-Litografico di E. Mohovich, Rijeka, 1913.

"Arnaldo Mussolini"

"La Vedetta D'italia", Rijeka, 1936.

"La vita italiana di Fiume"

Milano, 1. sječnja 1934.

"D'Annunzio a Fiume nel 1907 e nel 1919."

Milano, 1. sječnja 1939.

"Perche Marconi non fu catturato da D'Annunzio"

Milano, 1. sječnja 1939.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvor:

 

O Rijeci na engleskom jeziku
Riječka povijest općenito

Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
Povijest Rijeke od 1500 do 1600
Povijest Rijeke od 1625 do 1650
Povijest Rijeke od 1675 do 1700
Povijest Rijeke od 1725 do 1750
Povijest Rijeke od 1775 do 1800
Povijest Rijeke od 1825 do 1850
Povijest Rijeke od 1875 do 1900
Povijest Rijeke od 1925 do 1950
Povijest Rijeke od 1975 do 2000
Povijest Rijeke od 2015 do Danas
Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća
Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Povijest Rijeke od 1400 do 1500
Povijest Rijeke od 1600 do 1625
Povijest Rijeke od 1650 do 1675
Povijest Rijeke od 1700 do 1725
Povijest Rijeke od 1750 do 1775
Povijest Rijeke od 1800 do 1825
Povijest Rijeke od 1850 do 1875
Povijest Rijeke od 1900 do 1925
Povijest Rijeke od 1950 do 1975
Povijest Rijeke od 2000 do 2015

Riječke Biografije
History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice