Rošić Đuro (Juraj)

Rođen: Rijeka, 26. siječnja 1897.
Umro: Rijeka, 13 kolovoza 1986.

Roditelji: Ante Rošić (Škrljevo, 5. lipnja 1859 - Rijeka, 3. veljače 1949) i Edvige rođena Bonetić (Rijeka, 14. listopada 1863 - Rijeka, 13. svibnja 1905)
Braća i sestre: Zorka (Rijeka, 9. veljače 1892 - Rijeka, 7. svibnja 1901), Nada (Rijeka, 20. listopada 1893 - Rijeka, 13 lipnja 1912, umrla od tuberkuloze), Rafael (Rijeka, 24. listopada 1894 - Rijeka, 12. veljače 1978) i Niko (Rijeka, 3. prosinca 1899. - Rijeka, 18. studenoga 1979)

Supruga: Hedviga rođena Juranić (4. listopada 1908 - Rijeka, 5. rujna 1992)
Djeca: Neva (Rijeka, 23. lipanj 1935.- )

Hrvatski kazališni kritičar i glumac. Kazališne kritike pisao je od 1955. za novine, časopise (Riječka revija, Novi list, Vjesnik, Dometi) i za radio. 1980. objavljuje knjigu kazališnih kritika "Iz gledališta". Dr. Đuro Rošić bio je prvi intendant riječkog kazališta, upravo on je ustanovio teatar kakvim ga poznajemo danas.
Bavio se kulturnom poviješću grada Rijeke, s naglaskom na rad "Narodne čitaonice", a bio je i aktivni član i predsjednik "Matice hrvatske". U mandatu u kojem je predsjedavao ovoj ustanovi stasao je najvrjedniji časopis za kulturu u Hrvatskoj – "Dometi".
Bio je sentimentalan prema glumačkom pozivu jer je i sam tijekom studija u Zagrebu završio glumačku školu dr. Branka Gavelle. Nikad u svojim kritikama nije bio prestrog prema glumcima, ali je bio vrlo kritičan upravo prema neodgovornom postupanju s kazališnom dokumentaristikom, govoreći da je ona u Rijeci u totalno anarhičnom stanju i da će u budućnosti biti teško sakupiti vjerodostojne podatke o vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Govorio je o tome i 1979. godine u tekstu "Čuvajmo i sredimo kazališni arhiv", a kritički je pisao i o činjenici da riječko kazalište nema dostojnu monografiju.

Trogodišnju glumačku školu završio je 1922. u Zagrebu, pod umjetničkim rukovođenjem Branka Gavelle, gdje je jednu sezonu glumio u HNK-u nastupajući u manjim epizodnim ulogama dramskih i baletskih predstava u HNK Zagreb.

1925. je diplomirao, a 1930. i doktorirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Kao sudac službovao je u Ogulinu, Sušaku i Kastvu te ponovno u Sušaku, gdje se kao predsjednik i umjetnički voditelj Hrvatskoga kazališnoga društva bavio i režijom. Radi, između ostalog, i kao sudac na Trgovačkom sudu u Rijeci.

Grad Rijeka bit će oslobođen 3. svibnja 1945. i dan nakon oslobođenja dr. Đuro Rošić bit će zadužen od strane Gradskog narodnog odbora Sušak za organizaciju rada kazališta. Oni zadužuju "druga Dr. Rošića Đura... da sa ostalim drugovima iz Primorske kazališne družine (Popović, Cunt, Ružić) preuzme Verdievo kazalište na Rijeci".

Nalogom narodnih vlasti od 4. svibnja, dr. Đuro Rošić i članovi Primorsko-goranske kazališne družine "Nikola Car" preuzimaju Teatro Verdi.

Krov, prozori, vrata i stupovi pored ulaza u kazalište bili su oštećeni tokom bombardiranja grada i brzo se pristupilo uređenju. Teško oštećena zgrada u nekoliko je dana "uređena" dovoljno da može primiti gledaoce i glumce.

Već 10. svibnja 1945. građani Rijeke prisustvuju svečanoj priredbi u čast oslobođenja grada. Program svečanosti sastojao se od uvodnog govora dr. Đure Rošića. Zatim simfonijski orkestar pod ravnanjem Nina Serdoča svira hrvatsku himnu. Nakon toga na pozornici su izvedene mnoge recitacije i izvedbe. U tad još Općinskome kazalištu "Giuseppe Verdi" prvi put u njegovoj šezdesetgodišnjoj povijesti odjeknula hrvatska riječ.

4. siječnja 1946. dogodio se sljedeći važni sastanak u organizaciji Oblasnog Prop-odjela u Rijeci. Sastanak je održan u zgradi kazališta i tom prilikom odlučeno je kako "upravnik" (intendant) kazališta postaje dr. Đuro Rošić, a kazalište će nositi naziv "Narodno kazalište Rijeka; Teatro del popolo Fiume". Raspuštena je grupa "Otokar Keršovani" koja je privremeno upravljala kazalištem i na njegovo čelo postavljena je privremena uprava od 9 članova. Iz dopisa dr. Đure Rošića koji je proslijeđen Ministarstvu prosvjete u Zagrebu 11. siječnja 1946. vidljivo je kako su tadašnji republički organi obaviješteni o osnutku riječkog kazališta. Na slici ljevo, dokument o imenovanju dr. Đure Rošića intendantom Narodnog kazališta RIjeka.U prvoj su upravi bili intendant Đuro Rošić, ravnatelj Opere i baleta Slavko Zlatić, Hrvatske drame Ivan Cunta, Talijanske drame Tulio Fonda i član uprave Osvaldo Ramous. (ime "Ivana pl. Zajca" kazalište dobiva 1953. Status nacionalnoga kazališta dobilo je 1991., a današnji naziv 1994)

29. svibnja 1946. imenovana je prva stalna uprava kazališta na čelu s intendantom Dr. Đurom Rošićem. Istog je datuma, od strane Gradskog NO Rijeka, donesena službena odluka o imenovanju dr. Đure Rošića intendantom Narodnog kazališta u Rijeci.

Prva kazališna sezona započela je 20. listopada 1946. premijerom "Dubravke" Ivana Gundulića u izvedbi Hrvatske drame. To je prva predstava Narodnoga kazališta u Rijeci na hrvatskome jeziku. Redatelj je bio dr. Marko Fotez, a glazbenom je pratnjom ravnao maestro Boris Papandopulo.

Osim što je u nekoliko navrata bio imenovan intendantom, dr Đuro Rošić bio je predsjednik Državne arbitraže, redoviti profesor pravnih predmeta na Visokoj pomorskoj školi u Rijeci, pisao je kritike i objavljivao ih u dnevnom tisku, časopisima i na radiju, a njegovi riječki kazališni zapisi od 1958. do 1973. godine ukoričeni su u knjizi "Iz gledališta".

Od 1955. sustavno objavljivao kazališne kritike.

Godine 1974. dobitnik je Nagrade grada Rijeke na životno djelo.

Riječki HNK godišnje dodjeljuje nagradu "Đuro Rošić" za najbolju predstavu u cjelini u dramskom programu (Hrvatske i Talijanske drame, Opere i Baleta).

Umro je u Rijeci i pokopan u obiteljskoj grobnici na groblju Trsat, polje C-I-8.

Na slikama gore, Grob obitelji Rošić nekada i danas.

Neva Rošić, hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica, te kazališna pedagoginja i redateljica je kćer Ante Rošića.

Životopis Neve Rošić: Diplomirala na Akademiji za kazališnu umjetnost (1957). Članica zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella (1956-1968) i zagrebačkog HNK (1969-1989). Predaje na ADU od 1978.
Značajnija ostvarenja: Laura i Tirena (M.Drzica, Dundo Maroje), Klara, Laura i Barunica Castelli (M. Krleza, Lada, U agoniji, Gospoda Glembajevi), Lady Macbeth i Gertruda (W. Shakespeare, Macbeth, Hamlet), Arkadina (A.P. Cehov, Galeb), Sarah (H. Pinter, Ljubavnik), Regina (H. Ibsen, Sablasti), Livija (M. Krleza, Aretej), Regina (M. Santinelli), Kraljica majka) i dr. Nagrada "Dubravko Dujsin" (1984).

Nakon smrti dr. Đure Rošića 1986., njegovu veliku privatnu arhivu je naslijedila njegova kći, glumica Neva Rošić. Ona je gradivo djelomično sredila te ga, 24. listopada 2012. poklonila Državnom arhivu u Rijeci.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Hrvatska Enciklopedija, Rošić, Đuro
• Torpedo.media, Davor Žic: Online izložba: Kako je osnovano Narodno kazalište Rijeka

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice