Pilepić, Fran

Rođen: Rijeka, 10. srpnja 1838.
Umro: Rijeka, 13. travnja 1890.

Roditelji: Mate i Antonija rođena Rahelić

Prva supruga: Erminija Kopajtić, kćerka Oktavijana i Mariette Kopajtić (rođena u Bakru)
Druga supruga: Giulia Zimmer Valentinova (rođena u Milanu)

Djeca: - Sin iz prvog braka: Osman Pilepić (26. travnja 1867- 2. srpnja 1879)
          - Djeca iz drugog braka: Vila Pilepić (? - ?), Olga Pilepić (5. kolovoza 1872. - 13. ožujka 1913.), Mirko Pilepić (13. rujna 1874 - 7. ožujka 1879)

Riječki odvjetnik, hrvatski jezikoslovac, predavač i političar. Potjecao je iz skromne pučke obitelji Mate Pilepića i Antonije rođene Rahelić (na slici ljevo, Antonija Pilepić, majka Dr Frana Pilepića).
Pučku školu i gimnaziju pohađapo je u Rijeci gdje mu hrvatski jezik predaje Fran Kurelac, koji je svoje mjesto u hrvatskoj filologiji zauzeo kao osnivač riječke filološke škole. Kurelac je bio strastveni domoljub i u svojemu je učiteljskom radu izrazito utjecao na nacionalne, jezične i književne stavove svojih učenika. Dr. Fran Pilepić pripadao je krugu sljedbenika i bliskih prijatelja Frana Kurelca, zajedno s Ivanom Dežmanom, Marijanom Derenčinom, Ivanom Fiaminom, Ivanom Črnčićem, Franjom Račkim, Budom Budisavljevićem i Lavoslavom Vukelićem, sve učenicima riječke gimnazije kojima je predavao Kurelac. Kurelac je Dežmana i Pilepića zvao "moja dva Rečana", dometnuvši još Dežmanu pridjevak "slave gojenče i slovinstva pitomče".

Olga, Vila, Osman i Marko, djeca doktora Frana Pilepića

Riječka je gimnazija imala već tada dugu tradiciju, potvrđenu nizom slavnih i znamenitih nastavnika i učenika. Među ravnateljima najpoznatiji je jezikoslovac Antun Mažuranić, a među nastavnicima Vinko Pacel, Šime Ljubić, Janez Trdina i Tadija Smičiklas. Neka poznata imena hrvatske kulturne povijesti bila su učenici riječke gimnazije. Među njima su Adolfo Veber Tkalčević, Franjo Rački, Antun i Ivan Mažuranić, Erazmo Barčić, Eugen Kvaternik, Mate Baštijan, Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić, Ivan Zajc, Antun Kazali, Josip Pančić i drugi.

Fran Pilepić je bio pripadnik riječke filološke škole. Premda nije bio filolog po struci, posebno je značajan njegov doprinos raspravi o tada pokrenutome projektu izdavanja Akademijina rječnika. Na više mjesta, a naročito u sušačkoj "Slobodi", Pilepić je već nakon objavljivanja prvoga sveska rječnika reagirao nizom konkretnih primjedbi, što je izazvalo polemiku u zagrebačkom listu "Obzor". Pilepić je svoja razmišljanja o rječniku skupio u knjižici "Kakav je riečnik hrvatskoga jezika kojega izdaje Hrvatska akademija? Njekoliko rieči" izdanoj na Sušaku 1880. "Riečka filološka škola" je od svih filoloških škola najdosljednije zastupala strogo koriensko-etimoložko pisanje ali uglavnom bez Vukovog fonetiziranja. Glede pisanja su se zalagali za vrlo dosljedan morfološko-tvorbeni (etimologijski) pravopis. Značajno im je nastojanje za uvođenjem takozvanog slavenskog ili kratkog genitiva množine i starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik. Riječka škola je imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Fran Kurelac se zalagao za arhaičan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati najstarije čakavsko najrečje koje je, kako je on smatrao, bilo ranom jezgrom hrvatskog jezika. Ova arhaična Riečka škola do danas najviše odgovara arhaičnoj domaćoj čakavici Kvarnerskih otočana i djela Istre.

Domoljubni Kurelčev pristup nastavi jezika i književnosti izravan je povod Pilepićevu i Dežmanovu (Dežman na slici ljevo) putovanju po Hrvatskoj u ljeto 1856. godine, tokom kojega su Hrvatsku obišli pješice!
Fran Pilepić, budući riječki odvjetnik, i njegov školski kolega Dežman, upijali su svaku Kurelčevu riječ, sve učiteljeve domoljubne tonove, pa 1856. godine, kao đaci šestoga razreda, odlaze zajedno na višetjedno putovanje po unutrašnjosti Hrvatske, upoznajući pritom brojne hrvatske kulturne djelatnike, s kojima će kasnije i postati prijatelji. Mjesec su dana pješice obilazili gornju Hrvatsku, posjetivši Karlovac, Zagreb, Varaždin, Zagorje, te bansku i gornju Krajinu. U Rijeku su se vratili "još zaneseniji hrvatskim rodoljubljem, i ponosni, što su ih prvaci književnici naši počastili svojim gostoljubljem."

Fran je, nakon riječke gimnazije pohađao studij prava u Beču. Ljubav prema vlastitome jeziku i narodu koju je Pilepić, zahvaljujući Kurelcu, ponio iz gimnazijskih klupa, slijedit će ga i za njegovih studija u Beču. Završivši pravo, postaje županijskim činovnikom u Rijeci i članom "Narodne Čitaonice Riečke".

Ženi se Erminijom rođenom Kopajtić, kćerkom Oktavijana Kopajtića, bakarskog suca i Mariette, porijeklom iz poznate bakarske obitelji. Na slici desno, Fran i Erminija Pilepić.

Godine 1867. doktorirao je pravne znanosti u Grazu, a nakon toga nalazi posao u Delnicama. Postaje javni bilježnik u delničkom uredu.

1871. nakon smrti supruge Erminije, napušta Delnice i javnobilježničku službu, te u Rijeci otvara odvjetničku pisarnicu. Kao pravnik najviše se bavio pomorskim pravom.

1872. godine, u Rijeci se ženi sa Julijom Zimmer Valentinovom (slika ljevo), rođenom u Milanu. U to vrijeme postaje odbornik Narodne Čitaonice Riečke i vrlo je aktivan u njenom radu.

Na političkoj skupštini u Crikvenici 25. srpnja 1877. izabran je u deputaciju za predaju rezolucije hrvatskome banu.

Godine 1877. imenovan je javnim bilježnikom u Bakru. U vrijeme službovanja u Bakru, u Bakarskoj pomorskoj školi predaje povijest i talijanski jezik.

Kada je 1878. na Sušaku pokrenut pravaški list "Sloboda", Fran postaje njenim stalnim suradnikom. U tom listu piše o Akademijinom Rječniku, objavivši to i kao zasebno izdanje pod naslovom "Kakav je riečnik hrvatskoga jezika kojega izdaje Hrvatska akademija? Njekoliko rieči".

1881. započinje i svoju suradnju sa zagrebačkim listom "Vijenac".

1882. vraća se u Rijeku i nastavlja s radom u svom odvjetničkom uredu. Iste godine stupa u redove Starčevićeve Stranke prava.

1884. godine bio na izbornoj listi kandidata Stranke prava u Modruško-riječkoj županiji za grad Karlobag s biralištem u Brinju. Brinjski izborni kotar, koji se protezao na 508,819 km2, imao je prema podacima iz 1886. godine 18.848 stanovnika, a u izbornu listinu 1884. bilo je upisano 108 izbornika. Bili su to prvi slobodni izbori nakon što je mađarska Vlada odlučivši staviti Hrvatsku izravno pod svoju nadzor, početkom prosinca 1883. dovela za hrvatskog bana Karolya Khuena Hedervariyja (Grafenberg kraj Freiwaldaua (današnji Jeseník u Češkoj), 23. svibnja 1849. - Budimpešta, 16. veljače 1918.) sa zadaćom da "pacificira" Hrvatsku. Uz Frana Pilepića kandidati su bili: Ante Starčević, Fran Folnegović, Erazmo Barćić, Andrija Valušnik i David Starčević. U gradu Senju izabran je Fran Folnegović, u Karlobagu Fran Pilepić, u Perušiću Andro Bakarčić, a u Brinju Milan Pavlović . Od devet postavljenih pravaških kandidata za saborske Zastupnike, izabrana su četvorica. Fran Pilepić (na slici desno, a na slici ljevo sa sinom iz prvog braka, Osmanom) je izabran za narodnoga zastupnika u hrvatskome saboru gdje je bio poznat kao žučni branitelj pravaških stavova i gdje je odradio svoj četverogodišnji mandat.

Tijekom 1883. i 1884. bio je svaki put isključen iz sabora na osam dana radi svoga oštrog jezika. Godine 1887. nije se ponovno kandidirao za narodnoga zastupnika, vjerojatno radi uznapredovale bolesti.

Umro je u Rijeci 13. travnja 1890. godine. Pokopan je na groblju Kozala u obiteljskoj grobnici, polje G-61, Pillepich dott. Francesco (I 225).

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Fran Pilepić
• SUŠAČKA REVIJA broj 57, Irvin Lukežić: TRAGOM IVANA DEŽMANA
• Izvorni znanstveni rad, Jasna TURKALJ: PRAVAŠKI POKRET U BRINJSKOM KRAJU 1880-ih GODINA
• Stolac, Diana: Riječki filološki portreti, Rijeka: Filozofski fakultet Rijeka, 2006 (monografija)
• Forum Croinfo.net, Obiteljski Album Dr Fran Pilepica napravljen 1860-1890 vecinom u Rijeci, Autor: Poldi, Slike: iz privatne kolekcije Leopolda Frokića

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice