Pavešić, Ljubomir (Ljubo) - Jumbo
Rođen: Škrljevo, 28. siječnja 1919.
Umro: Rijeka, 19. siječnja 1994.),
Supruga: Ljubica rođena Žitko (19. studeni 1921 – 15. svibanj 2008.)
Prije nešto više od sto godina, u Škrljevu je rođen Ljubo Pavešić riječki književnik, novinar, rojeni čakavac i najveći čakavski pjesnik, bard čakavskih stihova, boem i poet, domaći čovek i dobričina, čovečina nježne duše i srca. Njegove pjesme su ga još za života učinile besmrtnim.
Rodio se u siromašnoj radničkoj obitelji iz Škrljeva kraj Rijeke. Osnovnu školu je pohađao na Kukuljanovu, a gimnaziju je završio na Sušaku.
Kao gimnazijalac se bavio nogometom i bio jedan od perspektivnijih igrača nogometne sekcije športskog društva "Orijent", društva radnika, školaraca i studenata. Igrao je na poziciji ljevog beka. Međutim, njegova ga je mama odgovorila od "gubljenja vremena" trčeći za loptom. Legenda kaže da mu je, tokom utakmice između "Orijenta" i "Fiumane", mama upala na teren i istjerala ga sa trvnjaka mašući košobranom. Publika je to oduševljeno pozdravila pljeskom i smjehom. Slično, a možda i gore, prošao je i Ante Blažić, također školarac sušačke gimnazije i Jumbov veliki prijatelj, koji je bježeći pred mamom pobjegao u obližnje krimejske vrtove. Tako je njihova nogometna karijera zauvjek završila.
Umjesto možda i prvotimca "Orijenta", Ljubo je postao zaslužni član klape "Bocunić". Običavali su svake subote ići pod neki prozor pjevati serenade. U klapi su bili sve Sušačani: Zoran Kompanjet, Duško Bićanić, Vjekoslav Galetović, Ljubo Pavešić (slika ljevo, u karikaturi Miše Cvijanovića iz 1989.), ....
Godine 1943. Ljubo odlazi u partizane. Toliko je volio Talijane da je zbog njih otišao u partizane. Nije mrzio ljude, ali talijanski su fašisti izvršili toliko zločina u Primorju, Istri i Gorskom Kotaru da on nije mogao samo doma sjediti i gledati bez da nešto ne učini.
U partizanima se je rodila i Ljubotova poezija. U Lokvama 1944. godine, nekoliko suboraca Druge brigade izdaju zajedničku zbirku pjesama. Knjižica je izdana u jedno dvadesetak primjeraka. Bile su to Ljubotove prve pjesme. U toj zbirci su sudjelovali i Mladen Bjažić i Čedo Variola, a poslje rata su svo troje radili na radiju.
Ali, Ljubo je radi tih pjesama dobio kritiku od komesara divizije, jer nije pisao ratne, borbene, nego ljubavne pjesme.
Demobiliziran je 1946. godine. Nudili su mu da ostane aktivan u školi rezervnih oficira u Mariboru. Komesar je u to vrijeme bio Mirko Lenac koji ga je pokušao nagovoriti da ostane aktivan i da ode studirat pravo u okrilju JNA. Ljubo je to odbio.
Po "službenoj dužnosti" je na kratko vrijeme poslan u Zagreb.
Nakon toga raspoređen je na dužnost u Narodnooslobodilački odbor za Hrvatsko primorje, na dužnost blagajnika autobusnog poduzeća za Istru u Rijeci.
Prvi novinarski posao bio mu je u "Primorskom vjesniku" na Sušaku gdje je radio od 1945. do 1947. godine. Odgovorni urednik i direktor "Primorskog vjesnika" bio je Mate Dorčić. Prvi novinarski zadatak mu je bio da ode u Slanu na Pagu u napušteni ustaški logor i napiše reportažu. Uz to, trebao je pisati o svemu interesantnom na što još na putu naiđe, a najviše o poznatoj paškoj solani.
1952. Ljubo, sa Vinkom Antićem, Zvanom Črnjom, i Kazimirom Uremom pokreće "Riječku reviju", časopis koji se bavio lokalnim temama s namjerom traženja onoga što je autentično hrvatsko u riječkom prostoru tek pripojenom Hrvatskoj. Bez obzira na vrlo ozbiljnu i stručnu uređivačku politiku, taj je časopis djelovao staromodno, ponajviše zbog svojevrsne političke tendencioznosti. Nakon što je odigrala svoju ulogu ponovnog otkrivanja hrvatskih potencijala na ovom području, "Riječka revija" se gasi 1968. godine, a Zvane Črnja pokreće novi časopis - "Dometi".
Član Komunističke Partije postaje 1969. godine. Bio je i ranije više puta kandidiran za ulazak u partiju, ali su ga uvijek izbacivali i to sve zbog istog razloga – piće i žene.
Bio je član je prve redakcije "Riječkog lista", a u svojoj karijeri radio je kao novinar ili urednik u "Primorskom vjesniku", "Riječkom listu", "Glasu Istre", "Hrvatskom glasu", "Vjesniku" i na "Radio Rijeci". Bio je također novinar u Bujama i Zagrebu, a na "Radio Rijeci" je dočekao i odlazak u mirovinu.
Ljubo je kao radijski novinar, u modernom mediju onoga vremena, predstavio "domaću besedu" širokoj publici. S tme je osigurao brže širenje i održavanje "čakavskega zajika". Prije više od šezdeset godina je uveo čakavštinu i u program "Radio Rijeke". Iako se u biografskim podacima spominju emisije "Mantinjada bez mužike", "Mantinjada z mužikun" i 
najpopularnija "Primorska poneštrica", sve je počelo s Grgom Ćakulicom, s kratkim i humorističkim crticama što ih je Pavešić sam smišljao i snimao još početkom šezdesetih. Naime, u ranim šezdesetima je za redijsku emisiju "Vedra večer" pisao Jurinu i Franinu i njihove anegdote. On je bio i pisac i interpretator, skupa sa Czundom. Počeo se je pojavljivat pod pseudonimom Grga Ćakulica. To je trajalo dvije godine.
Onda je promjenio naslov u "Mantinjada bez mužike", emisiju na čistoj čakavštini, ali to nije bilo za sve ljude. U čakavsken dijalektu postoje razlike u govoru od sela od sela, po govoru, po melodičnosti govora i leksici, tako da ono šta je bilo interesantno u jednom kraju, nije bilo baš jasno u drugom kraju Primorja i Istre. Zbog toga je došla "Mantinjada z mužikun", divne su bile Bakarke Jovanica i Nadalica! Tako je nastala i emisija "S primorske poneštrice".
Na slici ljevo, redakcija "Primorske poneštrice" i Ljubo Pavešić u sredini.
Za Radio Zagreb je slao svoje i priloge svojih suradnika za emisiju "Naši krajevi u riječi i muzici". Time je čakavštinu predstavio i Hrvatskoj.
Kao pjesnik, popularizirao je čakavštinu te su mu mnoge pjesme uglazbljene, među njima i najpopularnije "Nebuloza" i "Kartulina" (izvornik na slici desno, sejvati sliku za veću rezoluciju). Mnoge su mu pjesme također 
bile izvođene na MIK-u, a mnoge su bile i nagrađivane. Najviše je surađivao sa skladateljem Nellom Millottijem i Marijanom Fištrovićem. Od pjevača koji su izvodili njegove pjesme tu su Toni Kljaković, Tomislav Borić, Mirko Cetinski, Ira Kraljić, Miro Ungar, Bojan Kodrić, Lidija Percan, Milka Čakarun, Betty Jurković, Ljiljana Budičin – Manestar, Nevia Riguto i drugi. Na slici ljevo, skladatelj Nello Milotti, pjevači Toni Kljaković i Tomislav Borić i pjesnik Ljubo Pavešić-Jumbo primaju nagrade za pjesmu "Kartulina z Kraljevice": 1. nagrada publike i zlatni pokal RTV Zagreb na MIK-u 1970.
Ljubo Pavešić je još prije pedeset godina govorio da imamo tri jezika: čakavski, kajkavski i književni hrvatski.
U trideset godina bavljenja novinarstvom napisao je biografije pet narodnih heroja iz NOB-a: Joakima Rakovca, Nine Sovilja, Franje Ogulinca-Selje, Milisava Dakića i Mate Blažine.
Autor je tri knjige zapisa, crtica i novela "Pjesma na stratištu", "I krv je tekla kršem", "Na kamenu za kamen", dvije zbirke pjesama "Mamina starina" i "Ne pozabi napisat".
Uredio je i kanconijer čakavskih pjesnika između Učke i Velebita "Besedi s kamika i z mora".
Dobrano narušena zdravlja preminuo je u Rijeci 19. siječnja 1994. godine. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na Trsatu (polje D-III-5). Brončani portret izradio je akademski kipar Ante Dabro (slika desno).
Na njegovu sprovodu su bili svi kulturni ljudi sa područja Hrvatskog primorja, svi koji su Ljubota znali i voljeli. S Ljubotom je otišla jedna epoha.
Cijeloga je života bio žedan pića, ljubavi i dobrote, trošio se radeći svašta, a ne samo pišući poeziju, trošio se u razuzdanim druženjima danima i noćima, ali je njegov talenat bio toliko raskošan da je iznjedrio pjesme kakve nikada prije ni poslije njega nijedan čakavski pjesnik nije.
Ali život ide dalje. Možda je to najljepše rekao Jumbo na kraju njegove pjesme "Nebuloza":
Tu sedi sad mlajarija
i vraški se diverti
za stolon je leh još starac
nekad mali od kuverti.Si su drugi na Trsate,
od brodića leh je pena
na hrbatu od oblaka
smiron leti uspomena.
O Ljubu Pavešiću, i danas među onima koji su ga poznavali kruži malo more anegdota. Evo jedne.
Oštarija va sušačkon, zaleđu. Duboka noć. Poveda se, smeje se, pije… A kad se fanj pije mora se i čovik poć i pocurat. Gredu se tako pocurat Ljubo i jedan kumpanj mu, ma ne va kondot nego vanka, zvezde nad njimin…
Odjednom zvjezdano nebo propara smijeh Ljubova kumpanja. Altroke smeh!
- Ča se tako smeješ – pita ga Ljubo.
- Ćo, Ljubo, ha, ha, ha, ti tako veli čovik, a tako mići – miš! Ha, ha, ha…
- Trubilo! Na velen čoviku je i veli miš – mići, a na mićen čoviku je i mići miš – veli – vratil mu j' Ljubo.
Deset godina poslije Ljubotove smrti, njegov je dobri prijatelj i kolega Vladimir Jugo u "In memoriamu" u "Novom listu", uz ostalo, napisao i ovo:
"Vavek je bil med judi, bil je boem pa je živel tako da si ga moral volet al ne. Mislin da ga je puno više judi volelo leh ni. Bil je dobar kot kruh, imel je velo dečje srce, prosanjal je svojeh skoro 75 let. Mislel je z srcen i ča god je nekemu rekal, niki mu ni to mogal zamerit.
Uspomena na njega je čista kakovo mu je bilo i srce. Bil san š njin četiri dani prvo leh je umrl. Bil je slab, ma još mu je smeh med suzami bil na pamete. Znal je valda onu "smrt nije izvan mene, ona je u meni", ma se ni dal do kraja.
Adio Ljubo! Ni Ti ni ja se ne nadamo da ćemo se nać na onen svete, ma volel bin kad bi tako bilo i kad bi tamo bila neka oštarija, volel bin da se najdemo i pogovorimo."
Nagrada Ljubo Pavešić dodjeljuje se od 2002. za najbolji čakavski tekst uglazbljen i izveden na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera.
Objavljena djela:
- Narodni heroj Joakim Rakovac, Zagreb, 1952.
- Likovi narodnih heroja Hrvatske, Svezak 6, Zagreb, 27. srpanj, 1953
- Pjesma na stratištu (pripovijetke), Rijeka, 1954.
- I krv je tekla kršem (crtice i zapisi), Rijeka: "Otokar Keršovani" 1959., Škrljevo, 2010.
- Besedi s kamika i 'z mora / zibral i pripravil Ljubo Pavešić, Rijeka : Riječko književno i naučno društvo, 1968
- Mamina starina (pjesme), Rijeka : "Otokar Keršovani", 1975.
- Na kamenu za kamen (zapisi, crtice, novele), Rijeka : "Otokar Keršovani", 1980.
- Ne pozabi napisat (pjesme), Opatija, "Otokar Keršovani", 1989.
- Ne pozabi napisat (pjesme), Opatija, "Otokar Keršovani", 1989.
ZAMP Autor: Ljubomir Ljubo Pavešić:
- Čičak
- Draški tići
- Kartulina z Kraljevice
- Kostrenski litrat
- Mamina slika
- Mamina starina
- Mužika maestro
- Nebuloza
- Nevestica
- Ni ga ni
- Noštromo
- Pupica
- Rodil se minji
- Stara poltrona
- Trsački prošijani
- Urinjska baklja
- Uspavanka
- Uz svećicu
- Užanci
- Zimsko jutro
Ljubo Pavešić je napisao 18 pjesama za MIK
Nagrađene pjesme odlukom publike bile su:
- 1968. Toni Kljaković – "Urinjska baklja" (Nello Millotti - Ljubo Pavešic) - 1. nagrada publike, ukupna pobjednica festivala 1968.
- 1970. Tomislav Borić i Toni Kljaković – "Kartulina z Kraljevice" (Nello Milotti - Ljubo Pavešić) - 1. nagrada publike, zlatni pokal RTV Zagreb
- 1972. Mirko Cetinski – "Kupil san ti prstenac" - "Zlatni sat" revije Studio za najduži pljesak
- 1973. Toni Kljaković i Vokalni kvarter Rivijera – "Tršački prošijani" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – S. Kalogjera) - 1. nagrada publike
Ostale nagrade:
- 1970. Tomislav Borić i Toni Kljaković - "Kartulina z Kraljevice" - (N. Milotti – Ljubo Pavešić – J. Forenbacher) - zlatni pokal RTV Zagreb
- 1970. Miro UNGAR - "Stara poltrona" - (J. Forenbacher – Ljubo Pavešić) - "Srebrno jedro" Novog lista za tekst
- 1971. Bojan Kodrič - "Rečki organeti" - (Pero Gotovac – Ljubo Pavešić – Nikica Kalogjera) - "Srebrno jedro" Novog lista za tekst
- 1972. Milka Čakarun - "Ni ga, ni" -(T. Vidošić – Ljubo Pavešić – F. Pomykalo) – nagrada "Roženice" - Radio Pule
- 1973. Tomislav Borić - "Štorije" - (N. Milotti – Ljubo Pavešić – R.Bosner) - "Srebrno Jedro" Novog lista za najbolji tekst
- 1975. Toni Kljaković - "Nebuloza" - (N. Milotti – Ljubo Pavešić – M. Makar) - "Srebrno jedro" Novog lista za najbolji tekst
- 1982. dobitnik Nagrade za životno djelo grada Rijeke
Skladbe na tekstove Ljube Pavešića u razdoblju 1968. do 1978.:
- 1968. Toni Kljaković – "Urinjska baklja" - (Nello Millotti - Ljubo Pavešić)
- 1970. Tomislav Borić i Toni Kljaković - "Kartulina z Kraljevice" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – J. Forenbacher)
- 1970. Miro Ungar - "Stara poltrona" (J. Forenbacher – Ljubo Pavešić -J. Forenbacher)
- 1971. Mirko Cetinski - "Čičak" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – F. Pomykalo)
- 1971. Bojan Kodrič - "Rečki organeti" - (Pero Gotovac – Ljubo Pavešić – Nikica Kalogjera)
- 1971. Lidija Percan - "Pupica" (Nello Millotti – Ljubo Pavešić)
- 1972. Milka Čakarun - "Ni ga, ni" - (T. Vidošić – Ljubo Pavešić – F. Pomykalo)
- 1972. Betty Jurković - "Mamina starina" - (Nello Milotti – Ljubo Pavešić – R. Bosner)
- 1972. Mirko Cetinski – "Kupil san ti prstenac" - (Nello Milotti – Ljubo Pavešić)
- 1973. Ljiljana Budičin-Manestar - "Kostrenski litrat" - (Ivica Ujević – Ljubo Pavešić – B. Adamič)
- 1973. Toni Kljaković i Vokalni ansambl "Rivijera" - "Tršački prošijani" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – S. Kalogjera)
- 1973. Tomislav Borić - "Štorije" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – R.Bosner)
- 1974. Ljiljana Budičin-Manestar - "Draški tići" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – S. Kalogjera)
- 1975. Toni Kljaković - "Nebuloza" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – M. Makar)
- 1975. Nevia Rigutto – "Uz svećicu" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – Nikica Kalogjera)
- 1976. Toni Kljaković - "Užanci" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – M. Makar)
- 1977. Toni Kljaković – "Mužika maestro!" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – M. Domić)
- 1978. Toni Kljaković – "Nevestica" - (Nello Millotti – Ljubo Pavešić – Stjepan Mihaljinec)
Toni Kljaković, Ljubo Pavešić i i Nello Millotti primaju nagradu MIK-a
Rečki organeti Z rečkoga turnja ura stara Z ruzinaveh pergul i po poneštrah Zrak diši po friganeh ribah Po oštarijah sopu organeti (…). O, tempi pasati Na špagu ni bander (…) |
Mamina Starina Mah se prti po kuće Sled svitla cesi s krova Sako malo tud pasivan Posvetila je slipica Za me vavek vrt cvate Sako malo tud pasivan Sušak, 15. jenara 1972.
|
Nebuloza Va kafane nad Rečinun Pjesnik je brodić krstil Dignjeno je belo jidro Brod stoji, a si putuju, Tu sedi sad mlajarija Si su drugi na Trsatu |
Kreirao: SEAS
Izvori:
- GKR, Vjekoslava Jurdana: Čakavski bardi - prozor u autentičnost, 09. rujna 2013.
- Primorski Hrvat, 100 let od kako se rodil Ljubo Pavešić
- Torpedo.media, Mišo CVIJANOVIĆ-CVIJO: Rt DOBRE NADE: SMIRON LETI USPOMENA
- Ljubo Pavešić: Zaboravljeni lirik sa Trsata. Članak "Novi list", 15(1961) 2(3308), str. 3.
- Biliongraves
Background picture copyright: 