Hoyos, Georg Anton Maria van Sprinzenstein
Graf von Hoyos Freiherr zu Stichsenstein
 |
|---|
Georg von Hoyos (grafika - ugljen C.W. Allers, 1892.) |
Rođen: Sombor, Ugarska, 21. siječanj 1842.
Umro: Beckett, Engleska 15. kolovoz 1904.
Roditelji: Lajos Antal (Ludwig Anton) von Hoyos Freiherr zu Stichsenstein ( Beč, 19. rujan 1804. – 1858.) i Camilla rođena Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (Beč, 10 studeni 1807 – 1896.)
Braća: Ludwig Anton, Natalie (3. rujan 1840. – Rijeka, 25. prosinac 1860., pokopana na Kozali, polje D-IX-15), Graf Sándor Hoyos de Guttenstein
Supruga: Alice Gräfin von Hoyos, rođena Whitehead, (Trst, 31. siječanj 1851 – Beč 18. siječanj 1936.)
 |
|---|
Djeca: 7 djece (2 sina, 5 kćeri)
- Gräfin Leopoldine Camilla Helene Franziska Malvine Hoyos (slika ljevo), (Pula,15. travanj 1870. , oženjena u Rijeci 28. travnja 1888. Suprug: Ludwig Mogens Gabriel von Plessen-Cronstern, Graf von Plessen-Cronstern (Lindholm, Danska, 11. rujan 1848. – Nehmten, 18. srpanj 1929.)
- Marguerite Malvine Gräfin Hoyos (Rijeka, 20. rujan 1871. - ?) , oženjena u Beču 21. lipnja June 1892. Suprug: Nikolaus Heinrich Ferdinand Herbert von Bismarck, Fürst von Bismarck, (Berlin, 28. prosinac 1849. – Friedrichsruh, 18 rujan 1904) , sin glasovitoga njemačkoga kancelara Otta von Bismarcka. Marguerite i von Bismarck su imali petoro djece:
- Gräfin Hannah Leopoldine Alice von Bismarck-Schönhausen (1893.–1971.)
- Gräfin Maria Goedela von Bismarck-Schönhausen (1896.–1981.)
- Otto Christian Archibald, Gräf von Bismarck (1897.–1975.)
- Gräf Gottfried Alexander Georg Herbert von Bismarck-Schönhausen (1901.–1949.)
- Gräf Albrecht Edzard Heinrich Karl von Bismarck-Schönhausen (1903.–1970.) 
Edgar Viktor John Robert Anton Georg von Hoyos, (Rijeka, 7 veljača 1875. - Satteins, Feldkirch, Voralberg, 18 lipanj 1952.). Supruga: kontesa Ilona Georgine Eugenie Maria Theresia Kinsky of Kinský-Vchynic-Tetova (Ischl, 12. kolovoz 1879 - ?) - Ludwig Alexander Georg Hoyos, (Rijeka, 13. svibanj 1876. – Schwertberg, 20. listopad 1937.) , oženjen 24. travnja 1913 u Parizu. Supruga: Edmée de Loys-Chandieu (Bariz, 7. svibanj 1892 – Schwertberg. 8. veljača 1945)
- Gräfin Alice Lilian von Hoyos (slika desno), (Rijeka, 18 listopad 1877. – Erlangen, 23 listopad 1923.) udana 12. listopada 1907 u Beču. Suprug: Adolf Cecil von Reventlow-Criminil, Gräf von Reventlow-Criminil (Kiel, Njemačka, 7 listopad 1861. – Karlsbad, 19. kolovoz 1927).
- Gabriele Elisiabeth Manuela Theodora Gräfin von Hoyos (slika ljevo), (Rijeka, 11. rujan 1879. - Graz, Austria, 23. prosinac1945.)
- Camilla Johanna Amelie Luise Robertine Gräfin von Hoyos, (Springfield, Isle of Wight , 15. prosinac 1880. - London, United Kingdom, 08. studeni 1953.), udata 11. studenog 1912. Suprug: Charles Wilkins Dudley Short Jr.
Georg Anton Maria Hoyos je rođen u Somboru, ondašnjoj Ugarskoj, u plemićkoj obitelji Hoyos koja svoje porijeklom vuče iz Španjolske, ali koja je migrirala u Austriju oko 1525. godine. Kuća Hoyos je španjolska i austro-ugarska plemićka obitelj, a povjesno je možemo pratiti unatrag sve do 9. stoljeća.
Španjolac Juan de Hoyos i njegova obitelj pratili su 1525. godine Ferdinanda I, Svetog rimskog cara, u Donju Austriju, osnivajući time Austro-Ugarsku granu obitelji. Ova grana je tijekom stoljeća postala istaknuta u Austriji i Mađarskoj kao mađarski industrijalci, veleposjednici i plemići (grb obitelji na slici desno).
Starija linija obitelji je uzdignuta na naslov carskih grofova 1628., a mlađa linija 1674.
Rod Hoyosa je izumro 1718. godine.
Otac i majka su mu bili plemićkog porijekla. Otac Ludwig Anton Hoyos, Graf von Hoyos Freiherr zu Stichsenstein bio je sin Johanna Ernsta Maximiliana Franza de Paula Hoyosa, Graf von Hoyos Freiherr zu Stichsensteina (1766.-1849.) i majke Marie Anne von Kuefstein, Gräfin von Kuefstein (1775.-1836.). Mama mu, Kamilla Erdödy, Gräfin Erdödy de Monyorókerék et Monoszló bila je kćer Zsigmonda Erdödya, Graf Erdödy de Monyorókerék et Monoszló (1775.-1813,) i majke Marie Festetics de Tolna (1774.-1837.). Sve sami grofovi i grofice.
Whiteheadovi početni pokusi torpeda provedeni su uz pomoć njegovog dvanaestogodišnjeg sina Johna i suradnika, inženjera Annibala Ploecha. Odbacili su Luppisov koncept lansiranja torpeda sa obale i kontrolu za navođenja oružja pomoću konopaca i odlučili se za izvedbu torpeda koji je trebao biti lansiran s broda na ravnoj liniji prema meti. To je dovelo do razvoja "Minenschiffom", prvih samohodnih (lokomotivnih) torpeda, koji su službeno predstavljeni Austrijskoj carskoj pomorskoj komisiji 21. prosinca 1866.
Da bi se mogla obaviti predviđena lansiranja s ratnog broda, austrijska je mornarica Robertu Whiteheadu dala na raspolaganje topovnjaču "Gemse". Whitehead je dobio zadatak da "Gemse" opremi pogodnim uređajem za podvodno lansiranje torpeda i da demonstrira valjanost ideje. 
Topovnjača je stigla iz pulskog Arsenala u Rijeku, tu je izvučena na obalu u brodogradilištu braće Schiavon koje se je nalazilo na području ispred Belog kamika, i na nju je u pramac ispod vodene linije ugrađena podvodna torpedna lansirna cijev (na slici ljevo, torpedna lansirna cijev koja je ugrađena u pramac topovnjače Gemse). Taj je uređaj bio još jedan od izuma Roberta Whiteheada (na slici desno), prvi podvodni torpedni lansirni uređaj na svijetu, ugrađen na ratni brod. Zapovjednik fregate "Gemsa" bio je grof Georg Anton Maria Hoyos von Sprinzenstein , koji je kasnije oženio Whiteheadovu kćer Alice i postao jedan od Whiteheadovih najvjernijih prijatelja i suradnika, zet i poslovni partner, a kasnije i suvlasnik tvornice torpeda.
Ispred tvornice u riječkom lučkom zaljevu izvedeno je više od 50 probnih lansiranja. Za cilj je odabrana carska jahta "Fantasie". Car Franjo Josip dao ju je na raspolaganje za pokuse torpedima, a stigla je iz Pule. Tijekom pokusa torpeda nisu bila napunjena eksplozivnom. "Fantasie" je bila okružena u moru posebno konstruiranom i izrađenom zaštitnom mrežom koja je štitila brod od bilo kakvih oštećenja torpedima.
Pokusi za započeli u listopadu 1867. i trajali do 15. svibnja 1868. Komisija je bila impresionirana i zaključila da je torpedo ispunio sva očekivanja i da Austrija može provesti obvezu prema izumiteljima, tj. isplatiti im 200.000 forinti. Zaključak je austrijske mornaričke komisije bio da je torpedo uspješno podmorsko oružje i da ga je vrijedno otkupiti. Nakon toga austrijska je mornarica prva počela kupovati torpeda iz riječke tvornice torpeda, a za njom su slijedile i druge velike svjetske pomorske sile.
Georg Anton de Hoyos, riječki mađarski inženjer, postao je jedan od najbližih Whiteheadovih suradnika u tvornici torpeda.
30. ožujka 1869. Georg Hoyos se oženio sa Alice Whitehead (slika ljevo)(Trst, 31. siječanj 1851 – Beč 18. siječanj 1936.), kćeri Roberta Whiteheada i Frances Marie Johnson. Hoyos je u to vrijeme bio zadužen za organizaciju rada i projekte riječkog brodogradilišta i tvornice torpeda Whitehead. Georg i Alice su imali sedmero djece, 2 sina i 5 kćeri. Živjeli su u Opatiji gdje su sagradili i vilu, danas znanu kao Vila Hoyos.
Upisnik riječkih tvrtki od 26. siječnja 1875. godine kaže da su. Robert Whitehead i Giorgio conte (grof) Hoyos postali vlasnici tvrtke pod imenom "Whitehead and Co." Proizvodit će torpeda i druge strojarske predmete (slika dolje). (DAR)
 |
|---|
Upisnik riječkih tvrtki 1875. godine. Robert Whitehead i Giorgio conte (grof) Hoyos postaju vlasnici tvrtke pod imenom "Whitehead and Co.". |
Ipak, Robert Whitehead prije smrti, 1905. godine tvrtku pretvara u dioničarsko društvo "Whitehead & Co. Societa in Azioni", na čije čelo dolazi grof Edgar Viktor John Robert Anton Georg von Hoyos, sin Georga Hoyosa (na slici ljevo). Članovi uprave bila su i dva Engleza - tehnički direktor Albert Edward Jones i Edwin Gallwey, direktor Whiteheadovog poduzeća u Weymouthu, no i on umire već slijedeće godine. Gallwey je bio britanski pomorski časnik.
Reorganiziranje poduzeća - osnivanje dioničkog društva - bio je način spašavanja tvtke od mogućih trzavica i nesporazuma koji bi oko poduzeća mogli nastati među brojnim Whiteheadovim i Hoyosovim nasljednicima. Međutim, engleske obiteljske tvrtke "Vickers Ltd." i "Armstrong-Whitworth & Co." kupuju od nasljednika obitelji Whitehead većinski paket dionica. Kupnjom tvornica se 
preimenuje u "Torpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaf" i ostaje u engleskim rukama do početka Prvoga svjetskog rata. Na sudu u Rijeci tvrtka se registrira na engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku. Tvornica je zadržala svoj prijašnji proizvodni program – torpeda, lansirne cijevi i visokotlačne kompresore zraka.
Grof Georg Hoyos umire 15. kolovoza 1904. u Beckett Shrivenshammu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su po želji njegove obitelji u Rijeku, gdje mu je 25. kolovoza priređen sprovod uz najviše vojne i civilne počasti. Na slici desno, osmrtnica koju su mu dali radnici tvornice torpeda.
 |
|---|
Vila Hoyos u Opatiji |
Napomena: Princ Nikolaus Heinrich Ferdinand Herbert von Bismarck (Schönhausen; Berlin, 28. prosinca 1849. – Friedrichsruh 18. Rujna 1904.) (slika ljevo) koji je oženio kćer Georga Hoyosa Marguerite Malvine Gräfin Hoyos, bio je njemački političar, koji je od 1886. do 1890. bio Njemački ministar vanjskih poslova. Bio je najstariji sin Otta von Bismarcka i njegove supruge Johanne von Puttkamer. Bio je usko vezan za oca, a napustio je ured nekoliko dana nakon što je njegov otac bio otpušten. Naslijedio je oca kao drugi Princ od Bismarcka 1898. godine.
Napomena: Gräf (muški rod) ili Gräfin (ženski rod) je povijesna titula njemačkog plemstva, obično prevedena kao "Grof" ili "Grofica". Na tu se titulu gleda kao na neku sredinu među njemačkim plemstvom i stavlja ju se u isti nivo kao englesku titulu "earl" (ženska verzija je "countess"), a mi to prevodimo jednako - grof i grofica.
Porodično stablo obitelji Whitehead, Trapp i Hoyos možete vidjeti ovdje:
- Prvi dio rodoslovlja obitelji
- Drugi dio rodoslovlja obitelji
O Mauzojeju Roberta Whiteheada na groblju Kozala i njegovoj gradnji možete čitati ovdje:
- Whitehead - Mauzolej na groblju Kozala - Nenad Labus
Kreirali: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Genealogy, Hoyos family
- Wikipedia, Hoyos family
- Geni, Georg Anton Maria
- RootsWeb, Aristocrat's Genealogy
- DAR
Background picture copyright: 