Giardino, Gaetano

Rođen: Montemagno (Asti), 24. siječanj 1864.
Umro: Torino, 21. studeni 1935.

Roditelji: Carlo Giardino e Olimpia rođena Garrone
Braća: Ernesto

Supruga: Faustina Margherita

Rođen je u Montemagno u italiji kao Gaetano Ettore Stefano Giardino.
Bio je talijanski general i političar koji je najviše upamćen po ulozi zapovjednika Četvrte armije, vojske Grappe i kao ratni ministar tijekom parlamentarne krize u lipnju 1917. Neposredno nakon I. svjetskog rata pokazuje izvjesnu simpatiju prema fašističkom pokretu. Zbog toga je nagrađen imenovanjem za guvernera Rijeke.

U talijanske oružane snage je ušao sa sedamnaest godina, 18. ožujka 1881. Akademiju je napustio kao potporučnik 4. rujna 1882. i dodijeljen je 8. pukovniji "Bersaglieri".

Tri godine kasnije promaknut je u poručnika i zatražio je premještanje u afričke kolonije. Transfer u Eritreju je dobo 12. veljače 1889. godine, u autonomni bataljon Bersagliera, ali od 16. prosinca dodijeljen je zapovjedništvu oblasti Cheren, a zatim će preći u bataljone domaćeg pješaštva.

Po povratku u Italiju preuzeo je zapovjedništvo Četvrtom armijom (24. travnja), dužnost koju će zadržati do kraja života.

U listopadu 1911. upućen je u Libiju gdje tijekom Talijansko-turskog rata obnaša dužnost zamjenika načelnika stožera Talijanskih ekspedicijskih snaga. U siječnju 1912. upućen je u misiju u Rim kako bi političkim vlastima, nezadovoljnim tijekom operacija, objasnio teškoće sa kojima se talijanske snage susreću. Tijekom rata, u lipnju 1912., prisiljen je vratiti se u Italiju jer se tijekom vojnih operacija razbolio. U siječnju 1914. promaknut je u čin pukovnika, nakon čega je u kolovozu te iste godine imenovan načelnikom stožera IV. korpusa.

Nakon ulaska Italije u rat na strani Antante, Giardino je imenovan načelnikom stožera 2. armije kojom je zapovijedao Pietro Frugoni, a koja je držala liniju bojišta duž rijeke Soče. U kolovozu 1915. unaprijeđen je u čin general bojnika, dok je u svibnju 1916. imenovan načelnikom stožera novoformirane 5. armije koja je ustrojena kako bi se zaustavila austrougarska Tirolska ofenziva. Nakon što je 5. armija nakon mjesec dana rasformirana, Giardino je u lipnju 1916. imenovan zapovjednikom 48. pješačke divizije koja je držala liniju bojišta oko Gorice. Nakon toga zapovijeda I. korpusom, da bi u travnju 1917. bio promaknut u čin general poručnika, te imenovan zapovjednikom XXIV. korpusa.

Njegova glavna zadaća bila je obrana masiva Grape (Monte Grappa), koji je predstavljao posljednju prirodnu prepreku između fronte i Venecijanske ravnice. Stoga se usredotočio na jačanje obrambenog sustava na toj planini. Giardino je uspio zadržati austrijsku ofenzivu 15. lipnja uporabom jurišnih trupa u kombinaciji s topništvom.
S reorganiziranim redovima i povratkom morala, njegova vojska se istaknula u bitci kod Vittorio Veneta (24.-29. Listopada), kada je izgubio preko 57 000 ljudi.
Giardino očinsko ponašanje prema svojim vojnicima potkrijepjeno je uspjehom "Pjesme o grapi", pjesme koju je napisao general Emilio De Bono (1866-1944), a uglazbio maestro Antonio Meneghetti (1890-1973). Ova poznata pjesma igrala je značajnu ulogu u izmišljenom mitu o pijedemotskom vojniku.

Na slici gore, general Gaetano Giardino (desno na slici) tokom dogovora sa generalom Donatom Etnom (ljevo na slici, 15. 6. 1858. – 11. 12. 1938.) godine 1918.

U lipnju 1917. tijekom krize vlade Paola Bosellija, na prijedlog načelnika Glavnog stožera Luigija Cadorne, imenovan je ministrom rata zamijenivši na tom mjestu Paola Morronea koji je dao ostavku. Istodobno sa tim imenovanjem imenovan je i senatorom u talijanskom parlamentu. Dužnost ministra obrane obnaša do listopada 1917. kada je zbog poraza u Bitci kod Kobarida pala vlada.

Nakon završetka rata, Giardino je bio jedan od pet generala (zajedno sa Diazom, Cavigliom, Badogliom, Pecori Giraldijem i vojvodom od Aoste) koji su 21. prosinca 1919. imenovani u vojno vijeće, postajući nakon toga jedna od najistaknutijih i najutjecajnijih ličnosti koja se pojavljuju u tom kontekstu.
Kao što se već dogodilo za vrijeme služenja u Ministarstvu rata, njegovo ime se često spominjalo kada su kružile glasine o navodnom državnom udaru i planovima koje su razvijali najekstremniji među fašistima.

U vrijeme "Marša na Rim", u ulozi zapovjednika Firencijskog vojnog korpusa, nije se suprostavio fašističkim postrojbama. Nova vlada ga je stoga imenovala guvernerom Slobodne države Rijeka (1923. - 1924.), prije konačne aneksije grada Italiji. Rijeka je anektirana Kraljevini Italiji u doba kralja Vittoria Emanuela III. i za fašističke vladavine Benita Mussolinija. Riječki guverner Gaetano Giardino je aneksiju, s balkona Guvernerove palače proglasio 16. ožujka 1924. godine. Ključevi grada tom su prigodom simbolično bili uručeni talijanskome kraju, a dolazak Vittoria Emanuela III. u Rijeku bio je svečana potvrda aneksije, omogućene Rimskim ugovorom, sklopljenim između dviju kraljevina, jugoslavenske i talijanske, 27. siječnja 1924. godine.

U sljedećim godinama Giardino je bio prepoznat po svom udjelu u stvaranju mita o planini Grappi.

Imenovan maršalom Italije (17. lipnja 1926.) i nagrađen ordenom "Reda Annunciata" (prosinac 1929.), Križem vojnog reda Savojskog, Velikog časnika i viteza Velikog križa.

U mirovinu se je povukao u Torino, gdje je 1935. godine i umro.

Giardino je pokopan na ratnom groblju u spomen-kapeli Sacrario del Grappa, zajedno sa svojim vojnicima. U Bassano del Grappa postavljen je spomenik u njegovu čast.

Njegovo Veličanstvo Italianski kralj Vittorio Emanuele III se je upravo iskrcao na riječkoj rivi (16.03.1924) da bi proglasio aneksiju. General Gaetano Giardino se rukuje sa kraljem
Istom prilikom General Gaetano Giardino iza kralja nakićen svojim ordenima.

 

VOJNA KARIJERA:

Bassano del Grappa, Veneto, Italija WWI, Spomenik generalu Gaetanu Giardinu Slika sa: BASSANO DEL GRAPPA – MONUMENTI

 

• Colonnello (4. siječanj 1914)
• Maggiore generale (31. kolovoz 1915)
• Tenente generale (5. travanja 1917)
• Generale dell'esercito (21. prosinac 1919)
• Sottocapo di Stato maggiore dell'esercito (nakon studenog 1917)
• Membro del Comitato consultivo militare interalleato di Versailles (veljača 1918)
• Comandante dell'armata del Grappa (26 travanj - 3. studeni 1918)
• Membro del Consiglio dell'esercito Ministro di Stato (24. veljača 1924)
• Maresciallo d'Italia (17. lipanj 1926)

 

POLITIČKA KARIJERA:

• Governatore della provincia di Fiume (17. rujan 1923 - svibanj 1924)

 

ODLIKOVANJA:

• Cavaliere dell'Ordine della Corona d'Italia 31. svibnja 1894
• Ufficiale dell'Ordine della Corona d'Italia 26. lipnja 1910.
• Commendatore dell'Ordine della Corona d'Italia 9. siječnja 1917
• Grande ufficiale dell'Ordine della Corona d'Italia 1. lipnja 1918.
• Gran cordone dell'Ordine della Corona d'Italia 27. prosinca 1918.
• Cavaliere dell'Ordine dei SS. Maurizio e Lazzaro 13. siječnja 1907
• Ufficiale dell'Ordine dei SS. Maurizio e Lazzaro 3. travnja 1913
• Commendatore dell'Ordine dei SS. Maurizio e Lazzaro 13. ožujka 1918
• Grande ufficiale dell'Ordine dei SS. Maurizio e Lazzaro 30. prosinca 1919
• Gran cordone dell'Ordine dei SS. Maurizio e Lazzaro 19. travnja 1923
• Cavaliere dell'Ordine militare di Savoia 28. prosinca 1916.
• Grande ufficiale dell'Ordine militare di Savoia 27. lipnja 1918.
• Gran cordone dell'Ordine militare di Savoia 24. svibnja 1919
• Cavaliere dell'Ordine della SS. Annunziata prosinca 1929

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

Izvori:

• Fluminensia, Rijeka anektirana Italiji 1924. godine
• International Encyclopedia, Giardino, Gaetano Ettore
• Wikipedia, Gaetano Giardino
• Treccani, GIARDINO, Gaetano
• Senato della Repubblica, GIARDINO Gaetano

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice