Cihlar, Vatroslav Slavko

Rođen: Senj, 3. kolovoz 1896.
Umro: Rijeka 2. siječanj 1968.

Roditelji: Sebalt (Heřmanův Městec, Češka, 19. rujan 1845. - Zagreb, 16. srpanj 1907.), Ludmila (Milica) Anjelika Franciska Polić/Pollich (Kraljevica, 20. ožujak 1854. - ?)

Braća: Dušan Sebaldus Martinus Ignatius Cihlar (Kraljevica, 31. kolovoz 1876 - 25.   studeni 1876.)
          Milutin Cihlar-Nehajev (Senj, 25. studeni 1880 - Zagreb, 07. travanj 1931.),
          Ivan Cihlar (Senj, 5. kolovoz 1887 - ?)
          Zdenko Cihlar (? - ?)
          Slavko Cihlar (? - ?)
          Cvijeta Cihlar (? - ?)
          Ruža Cihlar (? - ?)

 

Hrvatski esejist, feljtonist, kazališni kritičar, pjesnik, romanopisac, dramatičar i novinar. Uz novinske članke pisao je književne, kazališne i glazbene eseje. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga i španjolskoga. Vatroslav Slavko Cihlar bio je među prvim hrvatskim ali i jugoslavenskim publicistima koji je kritizirao njemački nacizam, talijanski fašizam ali i srpsku diktaturu i namjere velikosrba. Jedan je od vodećih esejista svog vremena, čovjek koji je govorio istinu koju mnogi nisu htjeli čuti.
Bio je vječni boem koji je često rezao granu na kojoj sjedi. Uvijek je bio protiv nečeg, često u bijegu. Osobita i kompleksna ličnost koja svojim bogatim, ali u današnjoj književnoj znanosti i historiografiji nedovoljno istraženim literarno-kulturološkim naslijeđem zauzima iznimno mjesto ne samo u kontekstu riječkoga kulturnoga i kazališnoga života, nego i u povijesti hrvatske književnosti uopće.

Obitelj Cihlar najpoznatija je po književniku Milutinu Cihlaru Nehajevu, dok je drugi sin Vatroslav gotovo pao u zaborav. Njegovo djelo "Hrvatsko pitanje i amputacija" iz godine 1928. razotkriva tko je sve prekrajao kartu Hrvatske. Djelo je u dva mjeseca doživjelo tri izdanja i utjecalo na dalji tijek političkih događanja.

Vatroslav se od 1902. do 1906. školovao u Senju, a nakon smrti oca obitelj se, 1907. godine, seli u Kraljevicu. Tu upisuje nautičku školu u Bakru. Zbog sudjelovanja u štrajku protiv bana Slavka Čuvaja, izbačen je iz škole pa je 1913. godine maturirao u Kotoru.

Nakon školovanja radi kao pomoćni časnik na parobrodu "Szapary" riječkog parobrodskog društva "Adria", a onda na brodu "Ultonia" Engleske kompanije "Cunard", koji je održavao vezu između Rijeke i New Yorka.

Od 1912. bavio se novinstvom. Već kao vrlo mlad počinje pisati u bakarskom listu "Novi život", a sudjelovao je i u osnivanju pučke knjižnice u Kraljevici.

Kada je izbio I svjetski rat, zbog svojih političkih stavova, nije upućen u mornaricu već u domobransku pukovniju u Karlovac.

1917. s Antunom Barcem i Antunom Tomašićem pokreću književno izdavačko poduzeće "Jug" u Zagrebu čiji je bio urednik. Prva izdana knjiga bili su "Feljtoni i eseji" Antuna Gustava Matoša. Nakon te knjige tiskani su drugi i treći svezak Krležinih "Pjesama", te njegova "Lirika". Glavni poduhvat u tom razdoblju ipak je izdavanje "Plamena", polumjesečnika za sve kulturne probleme, u redakciji Miroslava Krleže i Augusta Cesarca.

Angažirao se protiv fašizma i diktature kralja Aleksandra pa je zbog toga morao otići u inozemstvo.

U siječnju 1919. godine, nakon rascjepa u Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije (osnovana 1894. godine) i stvaranja Akcionog odbora ljevice nekoliko je studenata pokrenulo organiziranje "Udruženja akademske socijalističke omladine" na zagrebačkom sveučilištu. Rukovodeću ulogu imao je Simo Miljuš, a jedan od istaknutijih članova bio je Vatroslav Cihlar. Članovi udruženja održavali su predavanja na sveučilištu, a sudjelovali su i u agitacijama koja je za Kongres ujedinjenja jugoslavenskog proletarijata vodio Akcioni odbor ljevice. Vatroslav Cihlar održao je agitacioni zbor na Sušaku 13. travnja 1919., iako je grad još bio pod talijanskom okupacijom.

Osnivačka konferencija Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) održana je u Zagrebu 10. listopada 1919. godine. Jedan od Cihlarovih zadataka bio je odlazak u inozemstvo i povezivanje SKOJ-a s međunarodnim omladinskim radničkim pokretom. Nakon kraćeg boravka u Parizu, Cihlar je u listopadu 1919. godine u Milanu.

Neko vrijeme je radio u Milanu kao prevoditelj na talijanski u socijalističkim novinama "Avanti!". U tim novinama surađivao je i Benito Mussolini do 1914.

Od 1. srpnja do 1. rujna 1920. radio je kao prevoditelj u "Narodnm djelu" u Zagrebu. Objavio je seriju članaka "Seljačka buna u Hrvatskoj".

Tijekom 1922. Cihlar odlazi u Frankfurt, gdje je pokušao studirati ekonomsko– političke znanosti. Zbog loše financijske situacije već se iste godine vraća u Zagreb. Rezultat ovog njegovog lutanja bila su "Pisma iz Njemačke", od kojih je prvo napisao 23. prosinca 1922. g., a ukupno ih je izašlo sedam: šest u "Borbi" i jedno u osječkom "Hrvatskom listu".

1924. godine honorarni je suradnik zagrebačkog "Obzora", a postaje i član "Jugoslavenskog novinarskog društva".

U razdoblju 1924.-1929. Cihlar je bio je stalno zaposlen kao novinar, suradnik, te potom i kao urednik u zagrebačkom dnevniku "Hrvat". Taj je dnevnik nezavisnih pravaša od 1924. godine sve otvorenije zastupao federalističke ideje Hrvatskog bloka na čelu s dr. Antom Trumbićem.

Najvažnija mu je publicistička rasprava "Hrvatsko pitanje i amputacija" koju je napisao 1928. Knjiga je imala malo teksta, ali je imala osam zemljopisnih karata iz kojih se vidjelo kako se nakon 1918. godine Hrvatska djelila i komadala u zamisli beogradskih vlastodržaca i stranih političara.

Godine 1940. preveo je antinacističku knjigu "Razgovori s Hitlerom" koja je ilegalno štampana u Zagrebu.

Poslije 1945. djelovao je kao prevoditelj u nakladnom zavodu "Binoza", osnovanom u Zagrebu 1930. kao "Biblioteka Novinarske Zadruge" (Bi-no-za).

Od 1. kolovoza 1946. do 1. siječnja 1947. bio je dopisnik zagrebačkog "Narodnog lista" za Rijeku, Hrvatsko primorje i Istru.

1947. nastanjuje se u Rijeci. Preselivši se u Rijeku, otvorio je novo poglavlje u svom životu i s neočekivanom strasti bacio se na proučavanje prošlosti grada, a osobito njegove kazališne povijesti.

1948. imenovan je upraviteljem Narodnog muzeja.

Od 1949. do 1957. djeluje u narodnom, odnosno Pionirskom kazalistu u Rijeci što mu je omogućilo prikupljanje materijala za povijest Riječkog narodnog kazališta. Iznimno bogata ostavština koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci otkriva nam i njegovo nastojanje u pisanju prve cjelovite i kronološki usustavljene povijesti riječkoga teatra. Građa fonda Vatroslava Slavka Cihlara čuva se u Državnom arhivu u Rijeci pod oznakom: DAR-i, 386 RO-24, Osobni fond Vatroslav - Slavko Cihlar kutije od 1. do 7.

1958. kao službenik Pomorskog brodarstva i urednik lista "Pomorstvo" prikupljao je materijal za povijest privrednog razvoja Rijeke.

1961. potaknuo je osnivanje "Pomorskog i povjesnog muzeja" u Rijeci.

Ljudi na vlasti su ga trpili ali ga nisu voljeli što pokazuje česta promjena radnog mjesta.

1964. uređuje spomenicu o Ivanu Zajcu.

Pred smrt je dovršio veliki rukopis o prošlosti Tvornice papira u Rijeci.

Nakon dvogodišnjeg bolovanja, preminuo je u Rijeci u sedamdeset i drugoj godini života. Ovisan samo o honoraru, teško bolestan povukao se u posljednje vrijeme u "Dom penzionera na Kantridi". I u tim danima, pun nade u život i smiren sa sudbinom, uzalud je očekivao posljednje vijesti o zbirkama rukopisa, koji su bili predani nakladniku. Po svojoj želji pokopan u Kraljevici, u grobu svoje majke.

U rukopisu mu je ostala knjiga eseja, prikaza i feljtona "Gromače i umejki" i izbor članaka "Popuhnul je tihi vetar" o razvoju i povijesti Rijeke.

(Krmpotić, B.: Vatroslav Cihlar (1896.-1968.), Senjski zbornik, Senj, 1973., str. 403):
.... Sam kraj, sumorno banalan, tipičan je za način života zanimljive, no vrlo zamršene figure hrvatskog, ali i europskog XX. stoljeća. Imao je krug štovatelja, no bio je odbačen od društva. Cijenjen od raznovrsnih stručnjaka, ali stalno u nekakvom, ponekad tihom, a ponekad dramatičnom sukobu sa različitim strukturama. Otklizao je u smrt bez jasne poruke, cjelovitog djela, čitljivog nadgrobnog kamena - što je gotovo nevjerojatno za čovjeka koji je pisao i objavljivao desetljećima! Rastrzan privatnim problemima i nemirnom prirodom, uvijek u nekakvoj poluilegali ili bijegu, uglavnom bez novca, nije uspio zaokružiti niti jedno veće djelo, već je stotine eseja i članaka ostavio rasute po najrazličitijim požutjelim časopisima i novinama.....

 

OBRAZOVANJE:

• 1913. Maturirao na Nautičkoj školi u Kotoru

 

KARIJERA:

• Osnivač i ured., Nakladnog zavoda Jugoslavije (uz A. Barca i A. Tomašića);
• suradnik listova "Avanti!", "Hrvat" i "Obzor"
• angažiran u borbi protiv diktature kralja Aleksandra.
• Nakon II. svj. rata upravitelj Narodnog muzeja u Rijeci
• Upravitelj Narodnog kazališta u Rijeci
• Urednik časopisa "Pomorstvo"

 

RADOVI:

• Vatroslav Slavko Cihlar: "Hrvatsko pitanje i amputacija", 1928.
• Vatroslav Slavko Cihlar: "Jedan od manje poznatih autoportreta M. Kraljevića", Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti Jugoslavenske , God.10 (1962), 3, str. 254-258
• Vatroslav Slavko Cihlar: "Književnost iza rešetaka", Riječka revija, 1961., br. 3-4,129
• Vatroslav Cihlar: IVAN ZAJC I RIJEČKO KAZALIŠTE U XIX. STOLJEĆU
• Cihlar, Vatroslav: Riječka luka, objavljeno u : Pomorstvo : Privreda - ljudi - more. God. 5, broj 8 (august 1950). - str. 304-306.
  
  

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

Izvori:

• Barbalić: Vatroslav Cihlar, "Pomorstvo", 23 (1968) 1/2, str. 58;
• isti: In memoriam Vatroslav Cihlar, "Novi list", 22 (1968) 04.01., str. 8;
• Košćina, A.: Posjetili smo Vatroslava Cihlara, "Riječki list", 7. (1953.) 09.08. str. 3.;
• isti: Vatroslav Cihlar i njegovi prikazi našeg mora i primorja, "Naše more", 8 (1961) 3, str. 145;
• Krmpotić, B.: Vatroslav Cihlar, "Senjski zbornik", 5 (1971-73) str. 403-414;
• Martini, Lucifero: Le nostre interviste: Vatroslav Cihlar,"La voce del popolo" 18 (1962) 7.10., str. 3;
• isti: Lo scrittore Vatroslav Cihlar, La voce del popolo, 22 (1966) 05.04., str. 5;
• Maštrović, Z.: Pomorski publicist Vatroslav - Slavko Cihlar, "Jadroagent", 14 (1968) 67, str. 16
• Matagić, Z.: In memoriam Vatroslav Cihlar, "Riječka revija" 1 (17) (1968), 1, str. 78;
• Scotti, Giacomo: Vatroslav Cihlar, "Riječka revija" (1976) 3, str. 74;
• Šojat, J.: Vatroslav Cihlar, "Bakarska zvona" 6 (1968), 2, str. 3;
• Vaupotić, Miroslav: Jedan iz legije 'veličine malih', "Riječka revija", 1 (17) (1968) 3, str. 240-245;
• Geni, Vatroslav Cihlar
• SUŠAČKA REVIJA broj 54/55, Igor Žic: EUROPSKI PUTOVI VATROSLAVA CIHLARA
• TV kalendar 02.01.2018. (Slavko Šohaj, Vatroslav Slavko Cihlar)
• Igor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara X., Objavio Portal Primorski Hrvat -29 travnja, 2022

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku - Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice