Ambrosini, Emilio

Rođen: Trst, 21. kolovoza 1845.
Umro: Beč, 1. prosinca 1912.

Supruga: Anna Stammer
Djeca: Marijo (Trieste 1880. - Tapios 1917.)

Adresa: via V. De Domini 1

Emilio Ambrosini je bio tršćanski arhitekt i građevinski poduzetnik koji je skoro cijeli život djelovao u Rijeci i Opatiji, inženjer kozmopolitskih stavova i zrelog urbanističkog poimanja arhitekture. Bavio se stambenom arhitekturom i to od stambeno-najamnih objekata do hotela i vila.

Ambrosini je sa 23 godine završio brodograđevnu školu u Trstu (Scuola superiore di costruzione navale). Od 1869 do 1871. godine polaznik je 1. i 2. kursa "Trgovačke i pomorske akademije" i to uspješno završava.

Nakon završena školovanja tri godine radi kao asistent inženjer u Austro-Ugarskoj ratnoj mornarici, a nakon toga odlazi u Graz u Austriji gdje se upisuje u Visoku tehničku školu (K.K. (Kaizer und Köning – Carsku i kraljevsku) Technische Hochschule) ali pod imenom Hermann (od Erminio - Emilio?) Ambrosini. Visoka tehnička škola u Grazu bila je institucija koja je prethodila Tehničkom univerzitetu u Grazu.
U vrijeme školovanja nastanjen je u Grazu u Grazbachgasse 15, a potom u Jakomingasse 26. Završne ispite dvogodišnjeg studija polaže u razdoblju od 6. do 20. srpnja 1876. godine. Studijem u Grazu Ambrosini ovladava vrlo širokim spektrom znanja koje obuhvaća niskogradnju (ceste, tuneli, mostovi, željezničke pruge), hidrogradnju (kanalizacije, luke, brane ) i visokogradnju (stambeni i industrijski objekti). Emilio Ambrosini je riječke projekte s početka karijere stvarao u duhu srednjoeuropskog visokog historicizma.

Nakon završena studija u Grazu vraća se u Trst, gdje se zapošljava kao asistent u građevinskoj firmi "Naglos&Buzzi" u kojoj radi do 1879. (1881.?) godine.

8. listopada 1877. Emilio se ženi Annom Stammer rođenom u Trstu 1842. godine. Vjerojatno je u trenutku vjenčanja bila u drugom mjesecu trudnoće, jer je dana 24. travnja 1878. rođen Mario Ambrosini, njihovo jedino djete. Mario će kasnije poput svog oca, završiti Industrijsku školu u Trstu i postat će očev poslovni partner.

10. svibnja 1884. Contessa Hedviga Wimpfen-Zichy (Contessa Hedviga Zichy rođena Wimpfen, žena tadašnjeg guvernera grada Rijeke Augusta de Zichyja), u znak sjećanja na 9. svibanj 1884., dan rođenja princeze Clotilde, kćeri nadvojvotkinje Clotilde i ugarskog palatina nadvojvode Josipa, pokreće inicijativu za otvaranje vrtića za djecu radničkih obitelji iz tadašnjeg prigrađa na zapadnoj strani grada. Za arhitektu je izabran Ambrosini.
Vrtić je projektirao u duhu kasnoga historicizma (slika ljevo), ali još uvijek ne kao "riječki arhitekt", već kao "arhitekta iz Trsta". Vrtić je nazvan - "Asilo Clotilde". Nadvojvotkinja Clotilda (po kojoj se zvala i jedna od ljepših riječkih ulica), financijski je potpomagala gradnju i rad zavoda. Naručitelj gradnje je bio riječki Gubernij. Dječji vrtić "Clotilde" je građen uz zapadni dio "Giardina pubblica", današnjeg parka Mlaka, najznačajnijeg riječkog perivoja formiranog u 19. stoljeću.

Stambeno poslovna kuća Schittar, 1905.

Zgradom dječjeg vrtića Emilio Ambrosini dodvorio se riječkim potencijalnim naručiteljima predstavljajući se u punoj stvaralačkoj poletnosti i snazi. Ambrosinijevi naručitelji su otvoreni u prihvaćanju novih ideja i stilova, otkrivši u njemu nekoga tko će svojim radom opravdati sigurnost njihova uložena kapitala.

Nakon tog projekta, 1884. Emilio se stalno nastanjuje u Rijeci gdje kupuje arhitektonski atelje i osniva građevinsku firmu. Točan podatak o datumu njegovog doseljenja u Rijeku za sada ne postoji. Vrijeme njegova dolaska bilo je obilježeno intenzivnom mađarizacijom.

Oko 1895. projektira i izvodi u povijesnim stilovima blok od 6 kuća u parku vile Vranyczany (ugao današnje ul. Slaviše Vajnera-Čiče i Žrtava fašizma).

Kao naturalizirani građanin Rijeke, sudjelovao je u dizajniranju raznih tipova zgrada, stambeni blokovi za hotele i kuće, koje karakteriziraju sklad njihovih proporcija i njihova finoća detalja.

Devedesetih godina 19. stoljeća Ambrosini je proširio svoje djelovanje i na Opatiju surađujući s drugim arhitektima. Od samostalnih izvedbi u Opatiji pripisuju mu se tri objekta od kojih su možda najznačajniji vile Laura i Artemis.

 

Vila Corossacz, 1902

Iako inspiriran kasnim historicizmom, početkom 20. stoljeća Emilio prihvaća secesiju.

Njegovi najvažniji radovi u Rijeci su Kuća Rauschel, ili bolje znana kao Hotel Royal (Korzo 9/Adamićeva 10, Bivša Na-Ma, danas prodajni centar H/M i sjedište PGŽ, 1906) i + (Krešimirova 12, 1908–09), gdje se vide tragovi stila Otta Wagnera koje je pokupio tokom školovanja u Beču. Projektirajući Hotel Royal Ambrosini primjenjuje koncepte škole Otta Wagnera za gradnju višenamjenske višekatnice tako što je kombinirao modernu strukturu izvedenu od željeznih konzola za trgovačke prostore u prizemlju i prvom katu, sa sofisticiranim dekoracijama viših katova.
Njegova Kuća Schittar (1904) je ljep primjer Art Nouveau (secesija).

1909., projektom kompleksa apartmana Sambalino-Plöch na Potoku, Ambrosini dokazuje svoj smisao planiranja gradnje stambenih blokova i njihovo uklapanje u arhitekturu grada.

Unatoč očiglednim kozmopolitskim stavovima i smionim rješenjima, pojava modernog znanstvenog urbanizma početkom 20. stoljeća navela ga je na projektiranje objekata sveobuhvatnih secesijskih obilježja za kuće Schittar, Milcenich-Cerniak, Sambalino-Plöch, Materljan-Krainz, Fabich, hotele Royal i Bristol te vilu Corossacz. Ambrosini je ostao vezan uz nasljedstvo stilova prošlosti, a na to su ga usmjerile intenzivna politička i urbanističko-regulacijska situacija u Rijeci, a možda i nostalgija za stilom koji je obilježio njegovo školovanje ili zahtjevi naručitelja. Do kraja karijere je zadržao neka obilježja historicističkog oblikovanja fasada i artikulacije unutarnjeg prostora, istovremeno prateći i umjetnička zbivanja u Beču.

Stambeno-poslovna palača Rauschel (kasnije Hotel Royal), 1906.

U Rijeci je projektirao i neka stubišta (Stube Alberta Angelovića (1900.), Finderleove stube (1911/13.) i Stube Blaža Polića), ali i nekoliko

industrijskih objekata (Tvornica leda u Via dei Molini, gospodarske objekte Mljekare u Via della Salita, zgrade Tvornice kože Ruzich u Vodovodnoj ulici, zgradu proizvodnog pogona Tvornice konopa na Potoku (1901.) i zgradu Tvornice tjestenine "Fabbrica paste alimentari Cartesio Vezzil & Co", Vodovodna 13)

Tokom posljednjih godina života Emilio pokazuje svoju privrženost pokretu talijanskih iredentista.

Emilio Ambrosini, u naponu svoje stvaralačke snage, u dobi od 67 godina, zbog narušena zdravlja dugom i teškom bolešću odlazi u Beč kako bi se lječio u ondašnjim medicinskim ustanovama. Ipak, umire u bečkom Sanatoriumu 1. prosinca 1912. Njegovi posmrtni ostaci dopremljeni su u Rijeku vlakom. U ranim prijepodnevnim satima 5. prosinca 1912. godine organiziran je sprovod uz prisustvovanje velikog broja ljudi. Povorka se formirala na Piazzi del Comercio (današnji trg Žabica) koja se uputila prema groblju na Kozali, gdje je i pokopan (polje M-IV-47).

Njegov je arhitektonski atelijer naslijedio sin Mario Ambrosini. Projektirao je 1911.-1912. uglovnicu Dubravčić-II, u ulici V.Cara Emina 8/ Nikole Cara 3, kuću Chiopris (1915.) u Omladinskoj 2, kuću Zängerle–Wolf u Omladinskoj ulici 4, uglovnicu Modiani (1912.-1913.), u ulici J. Katalinića 4 i Kuću Torcoletti u Omladinskoj ulici 6 između ostalih.

 

Izvedeni projekti i gradnje:

• 1884. - Asilo Clotilde, Naručitelj riječki Gubernij
• 1885. - Kraljevski ugarski pomorski gubernij (danas Lučka uprava Rijeka), Ambrosini i Conighi surađuju kao izvođači radva, prema projektu Josepha Huberta
• 1887. - Kuća Whitehead, tvz. "Casa veneziana", Dolac 9, Naručitelj: Robert Whitehead, industrijalac
• 1888. - Vila Simona Vranyczanya (danas Riječka nadbiskupija, Ivana Pavla II. 1), Ambrosini i Conighi
• 1893. - Kuća Whitehead, Dolac 3 i 5, P+4
• 1893. - Vila Laura, kao pansion, Opatija, danas Vladimira Nazora 8
• 1894. -  Vila Gorup, danas Slovenski dom – KPD Bazovica, Krešimirova 56, Naručitelj: Josip Gorup pl. Slavinski, poduzetnik, političar i veletrgovac
• 1894. - Kuća Frederich, Ive Marinkovića 7. Naručitelj: Friedrich de Adelsfeld
• 1894. - Kuća F. Derezinia, Ive Marinkovića 8, Naručitelj: Francesco Derezini
• 1894. - Vila Gorove, danas Hotelijersko – turistička škola u Opatiji, Naručitelj: plemkinja Izabella Terezija Rozalija von Gorove
• 1895. - Blok od 6 kuća u parku vile Vranyczany (ugao današnje ul. Slaviše Vajnera-Čiče i Žrtava fašizma)
• 1895. - kuća Gorup, Naručitelj: poduzetnik, političar i veletrgovac Josip Gorup pl. Slavinjski
• 1895. - kuća De Adelsfeld, I. Marinkovića 7, Naručitelj: poduzetnik Antonio Friedrich de Adelsfeld
• 1895. , u ožujku - kuća Venutti, za Paulu Burgstaller, u Ž. Fašizma
• 1895. , u studenom - kuća Venutti, za Paulu Burgstaller, u Ž. Fašizma
• 1895. - kuća Carposio, Ive Marinkovića 12, Naručitelj: riječki fotograf Ilario Carposio
• 1896. - Palača Gradske štedionice na Dolcu, danas Barčićeva 4/Dolac 9, (Ambrosini i Zammattio)
• 1896. - Kuća uglovnica Burgstaller, danas  Slaviše Vajnera Čiče 4/Pomerio 25, Naručitelj: Paula Burgstaller
• 1896. - Hotel Hungaria, (ex kuća Benedetta Loibelsbergera), rekonstrukcija, Krešimirova 14, (najstariji od tri Ambrosinijeva projekta hotela)
• 1900. - Kuća Bonetich – Bertossi, Via del Governo n. 4 (595), novogradnja (s Matom Glavanom), Naručitelj: Maria Bonetich i Francesca Bertossi
• 1901. - Pogonska zgrada Riječke Tvornice Konopa, Potok, Naručitelj: Giovanni Sirola, vlasnik Riječke Tvornice Konopa
• 1902. - Stambena zgrada A. Jugo, danas Studentska ulica 2
• 1902. - Vila Corossacz - Via della Salute (danas Laginjina 1, Glazbena škola I. M. Ronjgov),  Naručitelj: Poduzeće "Corossacz & Figlio"
•  - Adaptacija Dvije zgrade na adresi Korzo 7 i 9 u većinskom vlasništvu Giovannija Schittara, naručitelj trgovac Giovanni Schittar
• 1903. - Kuća De Re, Laginjina 2
• 1905. – Adaptacija Stambeno-poslovne kuće Schittar, Korzo 23, Naručitelj: trgovac Giovanni Schittar
• 1905. – Adaptacija Stambeno-poslovne kuće Milcenich-Cerniak, Korzo 25, Naručitelj: Antonio Milcenich i Regina udovica Cerniak
• 1906. - Stambeno-poslovna palača  Rauschel (kasnije Hotel Royal), Korzo 9, Adamićeva ulica 10, Naručitelj: Francesco Rauschel, trgovac tkanina i pozamanterije
• 1906. - kuća Dumicich
• 1906. - Pučka škola Volosko, danas  Stangerova 48, nacrt: Emilio Ambrosini,
• 1907. - Stambene kuće A i B, Laginjina 4 i 6, Naručitelj: Unione Cooperativa Fiumana (društvo osnovano u svrhu stambene najamne izgradnje)
• 1908. - vila Artemis, danas Vjekoslava Spinčića 3, Opatija
• 1908. - kuća Serdoz
• 1908. - uglovnica na Potoku, Naručitelj: Unione Cooperativa Fiumana  (društvo osnovano u svrhu stambene najamne izgradnje)
• 1908. - dvojna kuća Ružić, danas Vodovodna 6 – 8,Naručitelj: Giorgi Ružić
• 1909. - kuća Vezzil
• 1909. - kuća Benco, Trinajstićeva 14
• 1909. - Hotel Bristol, Krešimirova 12, Naručitelj: Giorgi Ružić koji ju je ubrzo nakon izgradnje dao u zakup pa je ona prenamijenjena u hotel
• 1909. - 1911. - Kuće Minach, Nikole Cara 9 i 11
• 1910. - Kuće Fabich, Pomerio 9 i 11, Naručitelj: Eugenio Fabich
• 1910. - kuća br. 5, 6 i 7  Naručitelj: Unione Cooperativa Fiumana  (društvo osnovano u svrhu stambene najamne izgradnje)
• 1910. - 1912. - Uglovnica kuća Sambalino–Plöch, Supilova 13, Pomerio 2
• 1910. ex Casa Ciotta III, Zagrebačka 19, - nadogradnja
• 1911. - gornja zrcalna kuća Sambalino-Plöch
• 1911. - kuća Minach br. 2
• 1911. - "Fabrica paste alimentari Cartesio Vezzil & Co", Vodovodna 13, Proširenje pogona i adaptacija ulične zgrade za stanovanje , nadogradnja kata i potkrovlja uz tvornicu pašte
• 1912. - donja zrcalna kuća Sambalino-Plöch
• 1913. - Uglovnica Modiano, Nikole Cara 7 - R. Katalinića Jeretova 4, Naručitelj: obitelj S. D. Modiano, u suterenskom prostoru je bila tiskara koja je proizvodila i danas svjetski poznate igraće karte "Modiano", dok 1916. tiskanje mađarskih karata nije prebačeno u Budimpeštu, a tradicija je nastavljena u Trstu
• 1912. - uglovnica Dubravčić - II

 

Srušeni objekti:

• Kuća ud. Pancera, , Pomerio 27/S.V.Čiče 5
• Radnička kuća
• Tvornica leda, Via dei Molini
• Kuća Marač – I, Via Galileo Galilei
• Mljekara – gospodarski objekti, Via della Salita

 

Neizvedeni objekti:

• Kuća br. 8 za U. C. F., Via degli Operai
• Kuća Minach br. 1, Via Germania

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

• Hrvatski biografski leksikon , AMBROSINI, Emilio
• Hrvatska enciklopedija, Ambrosini, Emilio
• Muzej za umjetnost i obrt, Povezani zapisi: Ambrosini, Emilio
• IPFS, Emilio Ambrosini
• MUZEJ GRADA RIJEKE, Emilio Ambrosini - arhitektonska ostvarenja u Rijeci i Opatiji 1884.
• Wikipedia, Emilio Ambrosini
• Wikipedia, Emilio Ambrosini
• Daina Glavočić, ur.: Arhitektura secesije u Rijeci: arhitektura i urbanizam početka 20. stoljeća, Moderna galerija, Rijeka, 1997.-1998. (ISBN 953-6501-05-8)
• VIAF, Virtual International Authority File, Ambrosini, Emilio‏‏
• Akademija primijenjenih umjetnosti, Rijeka , Branko Metzger-Šober: Secesijska arhitektura Emilija Ambrosinija na riječkom Korzu
• Deborah Pustišek: EMILIO AMBROSINI, Izdavač: MUZEJ GRADA RIJEKE, RIJEKA, 2011.
• MUZEJ GRADA RIJEKE, EMILIO ANBROSINI
• Ervin Dubrović, Bernhard Barta: LEONTINE LITTROW - Slikarica svjetla, Izdavac: MUZEJ GRADA RIJEKE, RIJEKA, 2017

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice